AIM
  • all articles of same date
  • articles of same date and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    MON, 25 JUL 1994 23:10:57 GMT

    POVRATAK IZBJEGLICA

    BRANI LI SE POVRATAK HRVATA U SARAJEVO?

    U Sarajevu se danas vodi grcevita bitka za krov nad glavom izmedju povratnika u grad i onih koji su dobili privremena rjesenja za njihove stanove. Dvije donesene zakonske regulative, dijametralno suprotne, brane "nove", odnosno "stare" korisnike stana. U takvoj nejedinstvenom odnosu spram povratnika otpocinju makinacije koje dnevna politika izvanredno koristi za nastavak etnickog razgranicavanja i sprijecavanja povratka drugih nacija. Ante Zelic, dopredsjednik Skupstine grada, misli da se to upravo desava sarajevskim Hrvatima.

    AIM Sarajevo, 25.07.94. Povratak kuci! Dugi izbjeglicki san koji se ili ne ostvaruje ili, u suprotnom, sa sobom donosi breme novih problema. Ovaj put na kucnom pragu. Svakodnevno ce u Sarajevo, plavim koridorom, stici obitelj ili njen "izbjeglicki" dio s kljucevima doma za koje u gradu vise ne postoji odgovarajuca brava. Na vratima, u pravilu, cudan lokot, nevisoko iznad njega - strano ime. I tu pocinje najnovija sarajevska drama. U stanu, s privremenim rjesenjem ili bez njega, neka druga sarajevska obitelj izbjegla sa Grbavice, Pala, Ilidze ili Vogosce pod srpskom kontrolom, neki cak pred Mladicevim hordama pobjegli iz Foce, Gorazda i drugih bosanskohercegovackih mjesta, ali i ispred srbijanskog rezima iz Sandzaka.

    Sarajevska dva tabora - oni koji su sve strahote rata prezivjeli u tudjim, napustenim stanovima i drugi koji povratkom u grad traze svoja stanarska prava - vode danas grcevitu bitku za krov nad glavom, pri cemu im namjenski donesene zakonske regulative nimalo ne olaksavaju posao. Naprotiv, donesene su dvojne, dijametralno suprotne odluke, koje, svaka na svoj nacin, stite po jednu stranu - prva "nove", druga "stare" korisnike stana. Uredbom sa zakonskom snagom o napustenim stanovima propisana je odluka po kojoj su se napusteni stanovi u gradu dodjeljivali uz klauzulu da se vlasnik ima pravo vratiti u svoj stan godinu dana nakon prestanka neposredne ratne opasnosti. U slucaju povratka pravog vlasnika za vrijeme ratnih dejstava, ili kraceg roka previdjenog za povrat stana, privremenom se korisniku stana u roku sedam dana treba naci nuzni smjestaj, sto je za razruseni grad gotovo nemoguce. Naravno, procedure za proglasavanje nekog stana napustenim, njegovo pecacenje te iznimno otvaranje uz prisustvo opcinske vlasti takodjer su propisane, no u Sarajevu se na prste ruke mogu prebrojati stanovi koji su prosli takvu proceduru, s obzirom da se u ratnom vihoru spasavala glava a ne razmisljalo o papirologiji za takav cin. No, na posljednjem zasijedanju gradske skupstine zastupnici HDZ politicki su inzistirali da se prijedlog o vracanju stana pravom korisniku u roku 48 sati ako je stan prazan odnosno 5 dana ako neko obitava u njemu, sto se pak predvidja odredbama Kriterija za dodjelu napustenih stanova, prihvati kao jedinstvena regulativa sa zakonskom snagom. Razlog - kolizija izmedju Uredbe o napustenim stanovima i Kriterija za njihovo dodjeljivanje za posljedicu ima mogucnost malverzacija gdje se administrativnim zackoljicama sprecava se povratak Sarajlija u grad. Kad se tome jos doda Armija BiH, cije brigade donose svoje interne odluke o dodjeljivanju provaljenih civilnih stanova, sto opet nema nikakve veze s zakonom ali zato ima s naoruzanim mladicima koji na svaki mig svojih spijuna po ulazima oruzjem brane vrata zapljenjenog stana, slika kaoticnog stanja u stambenoj politici Sarajeva postaje potpuna.

    Mada nejedinstvene i neprecizne regulative za povratak u Sarajevo otvaraju prostor za makinacije stanovima i u drustvenom i u privatnom vlasnistvu, daleko ozbiljni problem jeste mogucnost da se takvim kanalima dovrsi tiho etnicko razgranicavanje i u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Naime, osnovno ljudsko pravo povratka u svoj dom, toliko eksploatizirano na papirima inih mirovnih sporazuma pa i posljednjeg iz Washingtona, lako je osporivo samim stvaranjem uvjeta po kojima se povratak izbjeglica moze uspjesno sprijeciti. Uz reciprocitet koji ce Alija Izetbegovic spomenuti na posljednjem Bosnjackom saboru, kao osnovicom za povratak Bosnjaka u Hercegovinu i Hrvata u Bosnu, bjelodano je da se zalaganje za povratak svih protjeranih zadrzava na deklarativnoj razini a da zalaganje na primarni, nacionalni prioritet na Sarajevo, ili Stolac svejedno, ostaje politicka opcija nacionalnih oligarhija. Nepomirljivost nacionalistickih opcija i dvolicnost kriterija spram povratnika na "svoju" i "njihovu" teritoriju, iznova ce politicke partnere SDA i HDZ dovoditi u konflikte.

    Upravo ce stoga najglasniji zagovaratelji bezuvjetnog povratka izbjeglica u Sarajevu biti celnici HDZ. Dopredsjednik gradske Skupstine, inace zustri postivatelj Kriterija za dodjelu napustenih stanova, Ante Zelic tvrdi:

    - Mi Hrvati smo na stanovistvu da se svakom tko se vrati u Sarajevo, ili bilo koji drugi grad, mora omoguciti, ako je stan slobodan odmah ako nije onda u roku 5 dana, ulazak u svoj stan. To mi zastupamo i za to cemo, ako treba, ici i do medjunarodnog suda. Sarajevo je glavni grad i ono je ogledalo svega. Ako se u Sarajevu zabrani povratak njegovih gradjana, na nekakav administrativni, neregularan i neautentican nacin, onda se izbjeglice vise nigdje nece vratiti. Niti Focak u Focu, Varesanin u Vares, niti bilo tko u svoje mjesto. Ako se u glavnom gradu, dakle, napravi takav presedan "administrativne" zabrane povratka, onda mi dzaba govorimo o politici vracanja svih izbjeglica na svoja ognjista. Meni se vec javio Hrvatski koordinacioni odbor i druge hrvatske institucije s predstavkom da ce dici svoj glas protiv takve politike spram povratnika. Naime, Hrvati zele da se vrate na svoja ognjista, pa i ovdje u Sarajevu, ali im se to na neki nacin onemogucava.

    Da se u spornim regulativama - Uredbi o napustenim stanovima i Kriterijima za njihovo dodjeljivanje - krije politicka, ili stranacka iskljucivost, potvrdjuje sam Zelic tvrdeci da se nepostivanjem odluka washingtonskog sporazuma odvija majorizacija Bosnjackog naroda u Sarajevu:

    - Ako je Sarajevo glavni grad i Federacije Bosne i Hercegovine, a jeste i to u dogovoru i Ustavu pise, onda bi i ovdje morao da provejava duh Federacije. Odnosno, trebalo bi i u Sarajevu zastupati konotacije koje je Federacija dala u svojim postavkama. Primjerice, kako god se formirala Vlada Federacije i kako su Hrvati u njoj zastupljeni, tako bi trebalo biti i u glavnom gradu te Federacije, u Sarajevu. Medjutim, ja vam moram reci da to nije tako. Ovdje je situacija sasma drukcija i hrvatski kadrovi su potpuno na margini tako da ih cak nema ni procentualno onoliko koliko je Hrvata u ovom gradu. Malo je ljudi koji to, iz ovih ili onih razloga, zele javno reci, no ja hocu jer je to istina. Za samo zadnja dva mjeseca mi imamo osam slucajeva hrvatskih kadrova koji su potisnuti sa svojih radnih mjesta, kako u urganima vlasti tako u gospodarstvu: smjenjen je nas dopredsjednik opcine Novo Sarajevo; jedini Hrvat koji je vodio ugostiteljsko-turisticko poduzece "Balkan" policijski je otjeran s funkcije; generalni direktor poste Nedjeljko Bilic, njegov kolega Bagaric, pa Bruno Grubisic iz opcine Stari grad, smjenjeni su... Ovdje je na djelu majorizacija, zna se kojeg naroda.

    No, objektivno gledano Zeliceve rijeci, barem u okvirima lojalnosti vladajucoj stranci, mogu se primjeniti ne samo na Hrvate-povratnike, vec sve one koji nemaju nikog "svog" u opcinskim sekretarijatima za stambeno-komunalnu djelatnost, ili, u odnosu na naoruzane "cuvare" svojih stanova, u rukama nemaju bas tako jake argumente. Tim prije sto argument oruzja cesto nemaju ni zasto upotrebljavati, izuzev golih zidova. Naime, vecina sarajevskih stanova,receno ovdasnjim zargonom, je "opuhana", a nadlezni sekretarijat smatra "da stvari u stanu treba da dijele sudbinu stana te da se tretiraju kao privremeno napustene stvari ili da se daju na privremeno koristenje privremenom nosiocu stana"! Bez obzira sto ce sudija ustavnog suda ovakvu povredu privatnog vlasnistva proglasiti nonsensom, odluka o "nasljednjenim stvarima" prilikom provale u stan i dalje je na snazi.

    S druge strane Zelic u necemu ima pravo: politikom spram povratnika i dalje se moze kontrolirati ali i iz temelja mijenjati demografska (citaj: nacionalna) struktura Sarajeva. Tim prije sto se u Gradskom sekretarijatu za stambene poslove iznova forsiraju izvjesni "programi povratka izbjeglica", odnosno pokusava obespraviti svaki povratak Sarajlija koji nije zaveden u gnjizice sacinitelja takvog "programa". Drugim rijecima, i u slucaju normalizacije i mogucnosti dolaska u Sarajevo to nije dopusteno bez predhodnih lista i cekanja negdje u danasnjem izbjeglistvu. A tamo se, opet, prave spiskovi prioriteta povratnika pri cemu je glavni kriterij da li osoba ima gdje da se vrati, tocnije, ima li u Sarajevu svoj krov nad glavom! Uostalom, jos prosle godine sarajevski tjednik "Dani" objavio je podatak kako 90 posto prijavljenih ambasadi BiH u Zagrebu za povratak u Sarajevo nikada nije zivilo u ovom gradu. No, vjerojatno, imaju prednost jer imaju u Sarajevu "svoj novi stan".

    Svako ustrojavanje pravne drzave na ovim prostorima morat ce, nedvojbeno, revidirati sve polustranacke odluke o nacionalnoj prednosti nad privatnim vlasnistvom. Do dada ce se, nazalost, uciniti sve da se patnja Bosanaca i Hercegovaca, i onih u tudjim stanovima i onih koji na svoj stan cekaju, instrumentalizira za jos koji politicki poen u smrtonosnoj igri nadmudrivanja.

    Drazena Peranic