AIM
  • all articles of same date
  • articles of same date and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    SAT, 10 DEC 1994 23:08:29 GMT

    INTERVJU: MIKO TRIPALO, predsjednik Akcije socijaldemokrata Hrvatske

    SOCIJALDEMOKRACIJA IMA SANSE

    AIM, SPLIT, 10.12.1994. AIM: Koji su osnovni razlozi sto ste pristupili formiranju jedne nove lijeve socijaldemokratske stranke? Stovise, iako i sami znate reci da vam je politike iznad glave, zasto ste prihvatili da budete na njenom celu?

    TRIPALO: Ne moram posebno isticati da su se hrvatsko drustvo i hrvatska drzava nasli u teskoj krizi. Ja ne negiram zasluge HDZ-a i Tudjmana u stvaranju hrvatske drzave. Oni su bili prvi koji su najjasnije formulirali stav o suverenoj hrvatskoj drzavi i ja im na tome skidam kapu. Medjutim, sve sto su poslije napravili, po mom misljenju, bilo je duboko pogresno. Izgubljena je trecina teritorija i mi se nalazimo u situaciji, ja to otvoreno tvrdim, da cemo taj teritorij vrlo tesko integrirati u Hrvatsku. Narodu se obecavaju neke kave u Drnisu, janjci u Kninu, a hrvatski prognanicki narod nalazi se u sve bezizlaznijoj situaciji. U Hrvatskoj je dalje na djelu stvaranje jednog beskrupuloznog kapitalizma latinoamerickog tipa koji je nesmiljen prema radno zavisnom stanovnistvu. Hrvatskom drzavom koristi se manjina, hrvatski narod je rezjedinjen, Hrvatskom sve vise vlada strah i besperspektivnost. Omladina sve vise odlazi bez nade, a ako je omladina bez nade, bez nade je i domovina.

    Hrvatska nije imuna ni od tendencija totalitarizma. U toj situaciji nedostaje jedna jaka lijeva, suvremena socijaldemokratska partija koja bi morala biti zanacajan cinilac stabiliziranja politicke scene u Hrvatskoj i otpora ovim krajnje negativnim politickim i socijalnim procesima. Takva je stranka nedostajala i ja sam prihvatio mnoge nagovore koji su dolazili iz Socijalisticke internacionale i znacajnih lijevih politickih krugova, pojedinaca i intelektualaca u Hrvatskoj da pokusam pomoci da se jedna takva stranka formira. Iako sam se razisao sa bivsim rezimom ja se nikad nisam razisao sa idejom socijalne pravde i socijalne demokracije i to je bilo i ostalo moje trajno politicko opredjeljenje.

    AIM: Mislite li da postojece lijeve stranke, ako postoje uvjeti i mogucnosti za jacanje lijevih politickih stranaka i programa u Hrvatskoj, nisu dovoljne da to iskoriste?

    TRIPALO: Moja osnovna ideja kada sam se prihvatao ovog posla jeste bila ujediniti postojece socijaldemokratske stranke u Hrvatskoj, jer bez toga ne moze se ocekivati jacanje ljevice u Hrvatskoj. No, ne samo to. Ja sam duboko uvjeren da je prostor jedne nove, ujedinjene lijeve socijaldemokratske stranke daleko veci od zbroja ovih stranaka. Mi imamo veliki broj ljudi koji lijevo misle i koji su u takvom socijalnom polozaju da objektivno naginju lijevim partijama. Ali mnogi od njih ni prije, a ni sada ne nalaze prave politicke posrednike svojih opredjeljenja i to trazi jednu jaku i odlucnu lijevu stranku.

    AIM: Za sada sto se tice objedinjavanja nisu postignuti znacajniji rezultati. Najjaca hrvatska lijeva partija, SDP to je i eksplicitno odbila. Zasto?

    TRIPALO: Iako u samom procesu formiranja nase Akcije mi za ujedinjenje nismo uspjeli dobiti SDP i nakon toga smo nastavili sa pokusajima da se stvaraju uvjeti za to. Primjerice, da se formira jedan koordinacioni odbor koji bi dugorocnije radio na jednom takvom ujedinjavanju, ili, predlagali smo suradnju u Saboru, pa i moguce formiranje zajednickog zastupnickog kluba koji bi bio otvoren i za druge nezavisne zastupnike koji nisu daleko od nasih politickih opredjeljenja itd. Medjutim, na sve to dobili smo ponovno odgovor da ne zele ujedinjavanje, a da ce s nama suradjivati kao i sa svakom drugom strankom. Mislim da to jasno pokazuje tko je protiv ujedinjavanja socjaldemokracije u Hrvatskoj. Ja sam i prije imao duge razgovore sa Racanom u kojima sam objasnjavao i zalagao se za tu ideju objedinjavanja socijaldemokracije, ali sam na to dobio odgovor da je to urota protiv SDP-a i Racana osobno. No, ja sam se spreman u svakom momentu na ujedinjujucoj konvenciji hrvatske socjaldemokracije povuci sa mjesta predsjednika i prepustiti toj novoj stranki da izabere svog novog politickog lidera. Ali problem nisu nikakve urote vec vrlo jasne liderske ambicije, materijalni interesi i imovina i pozicije koje nemaju veze sa socijaldemokracijom. I ono sto mi se mozda cini i najvaznijim, to su krive politicke procjene. SDP i Racan stalno istupaju sa tezom da desnica u Hrvatskoj jaca i da je vlast u slucaju vecih socijalnih i politickih buntova spremna na obracun ne samo sa gradjanima vec i politickim strankama koje izrazavaju njihove interese. Zbog toga je SDP i isticao da nije zainteresiran za objedinjavanje ljevice vec da treba uspostaviti politicku suradnju sa centrom, a neki od njihovih predstavnika su govorili da ih ne interesira ni ljevica ni desnica vec - vlast. To je po mom misljenju orijentacija na cuvanje svoje vlastite koze, a ne zastupanje interesa ugrozenog stanovnistva. To je jedan kompromiserski i kapitulantski stav, vrlo opasan za buducnost i razvoj demokracije u Hrvatskoj. Nas stav je potpuno drugaciji i mi se zelimo suprotstaviti besprizornoj pljacki hrvatskog drustva koja se odvija pod patronatom vladajuce stranke, enormnom siromasenju sirokih socijalnih slojeva, potpuno narusenoj socijalnoj sigurnosti koja je pala ispod svih evropskih standarda i spremni smo sa tim ugrozenim stanovnistvom u slucaju represije vlasti podjeliti sudbinu.

    AIM: Kako u tom kontekstu ocjenjujete upravo odrzanu saborsku raspravu o pretvorbi vlasnistva u Hrvatskoj, odnosno samu situaciju u tom pogledu?

    TRIPALO: Nema po mom misljenju u Evropi centraliziranije drzave od Hrvatske. Svi fondovi i odlucivanje o ljudima koncentrirano je u predsjednickim dvorima. Na taj nacin vladajuca stranka ostvaruje neogranicenu moc nad ljudima i materijalnim sredstvima. Hrvatska javnost imala je prilike ovih dana slusati raspravu o pretvorbi drustvenog vlasnistva. Ja sam uvjeren da takve pljacke imovine u nasoj povijesti nije bilo. HDZ prica da samo pet posto njihovih clanova ima neke dionice. To su obicne gluposti jer je opcepoznata stvar, sto potvrdjuju i njihovi ljudi, da se jedna imena pojavljuju kao kupci, a da sasvim druga stoje iza njih. Naravno kada se radi o krupnim, a ne malim dionicarima. Nista se od toga ne bi moglo dogadjati bez sudjelovanja banaka, posebno Privredne banke Zagreb koja je centar svih malverzacija koje se u vezi pretvorbe dogadjaju i preko cega vrhuska vladajuce stranke kontrolira situaciju. Do kuda su stvari dosle najbolje ilustrira da je hrvatski predsjednik Tudjman imao obraza da prilikom posjeta Cileu ode na veceru kod Adronika Luksica, jednog od najbogatijih Cileanaca, ali je zaboravio da je prije toga on osobno intervenirao da se Karlovacka pivovara daleko ispod cijene proda bas tom hrvatskom iseljeniku. Da li je sam predsjednik pritom imao imovinske koristi ja ne znam, ali to je primjer rasprodaje hrvatske imovine. Nesumnjivo je da je tzv. pretvorba vlasnistva u Hrvatskoj puna pljacke i malverzacija koji dolaze iz najvisih vladajucih politickih krugova. Uostalom, zar hrvatska javnost ne bi imala pravo da sazna odakle bogatstvo familiji Tudjman, familiji Kutle ili familiji Todoric i kada su to stekli. Odakle im pare dok pricaju kako su bili proganjani, zatvarani i onemogucavani u bilo cemu? Odakle im, dakle, pare ako se to placa stvarnim, a ne fiktivnim novcem? HDZ je nosilac interesa ratnih profitera, bogatasa i razbojnika.

    AIM: U kakvoj je situaciji, po vasim ocjenama, Hrvatska danas?

    TRIPALO: Sa medjunarodne tocke gledista mi nismo u dobroj situaciji bez obzira sto predsjednik Tudjman prica suprotno. Mozda je tako u Cileu i Argentini odakle on nosi takve impresije. To doista ne znam, ali u nama relevantnoj medjunarodnoj javnosti nas ugled nesumnjivo pada i danas je sve manje onih koji bi se zalozili da se ostvare legitimna i opravdana prava hrvatskog naroda na povrat sada okupiranih dijelova hrvatskog teritorija. Sve ove kombinacije sa raznim kontaktnim skupinama, rjesavanja pitanja UNPA zona i Bosne i Hercegovine veliko je pitanje kako ce se zavrsiti. Zalosno je da sam ja zajedno sa celnicima drugih opozicijskih stranaka od americkog ambasadora u Zagrebu obavijesten kakav je sadrzaj gospodarskog sporazuma izmedju hrvatskih vlasti i lokalnih Srba, umjesto da nas o tome kao o platformi za politicki sporazum sa Srbima obavijesti nas sef drzave kao sto bi bio elementarni politicki red u jednoj normalnoj demokratskoj drzavi, a ne da Tudjman iz Argentine naredjuje da se saborskim zastupnicima taj sadrzaj ne moze dati, a da su istovremeno srpski mediji taj sporazum objavili i mi, zastupnici hrvatskog Sabora, tako smo ga i dobili. Nama se objasnjava da mi ne mozemo raspravljati i glasati o tim dokumentima kao saborski zastupnici jer bi se time priznao navodni medjunarodni subjektivitet tzv. Krajine, a radi se zapravo o izbjegavanju svake sire, u prvom redu saborske rasprave o kljucnim pitanjima hrvatske drzave za sto je prije svega pozvan bas Sabor.

    AIM: Kako ocjenjujete najnovija zbivanja u BiH i hrvatsku ulogu u tome?

    TRIPALO: Hrvatska je nazalost pocinila mnoge kardinalne, pa i presudne greske u Bosni i mislim da je to jos jednom ponovila svojim stavom oko Bihaca. U Bosni se po tko zna koji put nije rjesavala samo sudbina BiH vec i Hrvatske. Naime, ako se napravi kompaktan teritorij koji bi zahvatio Cazinsku krajinu, Bihac i unsku prugu, cime se cvrsto povezuje tzv. Krajina i srpska podrucja u BiH, onda ce hrvatska pregovaracka pozicija pred predstojece pregovore sa hrvatskim Srbima oko politickih modaliteta integracije UNPA zona u Hrvatskoj biti mnogo teza nego li do sada. Stoga mi se, iako nisam ni za kakav rat, pogotovo ne totalni i zbog ljudskih zrtava, ali i zbog toga sto mislim da Hrvatska za njega nije ni vojno ni politicki spremna, niti za to imamo medjunarodnu podrsku, cinilo da bi jedna ogranicena akcija tipa Maslenica, ili Medacki dzep na podrucju UNPA zona mogla ipak pomoci odrzanju odredjene vojno-politicke, pa i psiholoske ravnoteze. Ono sto mene zabrinjava jeste moje uvjerenje da se nije sa hrvatske strane odustalo od podjele Bosne i da se u skladu sa tim namjerama i dalje vodi politika koja ce nam se naravno razlupati o glavu.

    AIM: Mislite li da je problem UNPA zona, odnosno integracije hrvatskih okupiranih podrucja moguce rijesiti mirnim putem?

    TRIPALO: Ja zelim vjerovati da je to moguce. Jer u slucaju rjesavanja vojnom opcijom, koliko god u ovom trenutku mnogima izgleda efikasna, ne bi dovelo do konacnog rjesenja tog pitanja, vec bi u Hrvatskoj dobili Sjevernu Irsku i to mozda u puno goroj varijanti i pitanje je kako bi to dugo trajalo. A jedna druga politika Hrvatske prema Srbima, ne samo u Krajini, vec i u ostatku Hrvatske, sto se cesto zaboravlja, mogla bi pozitivno utjecati na takvo mirno rjesenje.

    AIM: Mislite li da politicka platforma koju nudi tzv. mini kontaktna skupina Z-4 oko integracije UNPA zona u Hrvatskoj daje osnova za postizanje sporazuma?

    TRIPALO: Ja mislim da Hrvatska moze to uzeti kao platformu za razgovore sto ne znaci i da mora prihvatiti sve odrednice tog dokumenta. Tim vise sto nas zakon o pravima etnickih zajednica sadrzava, sto se srpske autonomije tice, vecinu predlozenih stvari. Naravno, ne prijedloge o posebnom novcu, zastavi i nekim drugim stvarima, ali postoji mogucnost formiranja zakonske, izvrsne i dvostupanjske sudske vlasti. Dakle, ako se podje od cinjenice da oni koji taj dokument nude ne polaze od principa "uzmi ili ostavi", vec kao osnovu za pregovore, vjerojatno i jedna i druga strana moraju napraviti neke kompromise. I vjerojatno ni jedna nece biti potpuno zadovoljna, ali takva je priroda politickog kompromisa.

    AIM: Sto mislite o prijedlozima srpskih politicara u Hrvatskoj izvan tzv. Krajine, poput Djukica, Pupovca i dugih, koji smatraju da bi odredjenje srpskog naroda kao konstitutivnog bila prava osnova za sporazum?

    TRIPALO: Mislim da to vise ne dolazi u obzir. To je princip koji je funkcionirao u sasvim drugim politickim okolnostima postojanja socijalisticke Jugoslavije i specificnih odnosa medju narodima koji su je sacinjavali. Medjutim, nakon njenog raspada potpuno je neprihvatljivo da neki drugi narod u Hrvatskoj ima status koji bi mu omogucao da, naprimjer, svojim vetom ili nekom drugom slicnom formom sudjeluje u kljucnim pitanjima politickog zivota. Tom formulom Srbi bi tek zapravo dobili u Hrvatskoj drzavu u drzavi.

    AIM: Kasno ste se ukljucili u politicki zivot pred prve visestranacke izbore, vise podrskom nego odlucnim opredjeljenjem da u njemu i sudjelujete. Mislite li da ste napravili politicku gresku i da ste mozda mogli drugacije i efikasnije pridonijeti Hrvatskoj u tim presudnim i osjetljivim momentima?

    TRIPALO: Da, mislim da sam napravio gresku. Nasa generacija iz '71. u znacajnoj mjeri je smatrala da je nase politicko vrijeme proslo i da treba politicku scenu prepustiti novim i svjezijim politickim generacijama. Medjutim, mislim da smo u toj procjeni pogrijesili, da su politickom scenom na kojoj smo mi mogli imati znacajno mjesto da smo se na vrijeme organizirali, ovladale i nametnule se politike vrlo sumnjive vrijednosti. Uvjeren sam da smo se uspjeli nametnuti, kao sto sam uvjeren da smo to mogli, mnoge bi stvari u Hrvatskoj izgledale drugacije i sigurno ne bi pocinili tako katastrofalne greske.

    AIM: Vjerujete li da sa Akcijom socijaldemokrata to mozete nadoknaditi?

    TRIPALO: Ja sam uvjeren da socijademokratska opcija u Hrvatskoj, ako dobije pravu, jaku i organiziranu stranku, moze vrlo brzo postati ozbiljan politickih faktor. Prema nekim istrazivanjima ujedinjena socijaldemokracija mogla bi osvojiti i do 30 posto glasova. Koliko mogu tome bih nastojao doprinijeti.

    STOJAN OBRADOVIC