AIM
  • all articles of same date
  • articles of same date and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    SAT, 17 DEC 1994 23:41:46 GMT

    DVA NALICJA NOVINSKE MEDALJE

    Iako nije otkrio nista dosad nepoznatog, dubrovacki skup o slobodi medija vrijedan je po atmosferi koja je na njemu vladala: ostavio je, naime, mozda slabasnu i varljivu nadu, no ipak nadu, da u novinarskoj profesiji, ili bar njenom znacajnijem dijelu, polako sazrijeva svijest da valja stati u obranu temeljnih cehovskih nacela. Ta su nacela dobrano poljuljana ne samo drzavno-stranackim upadima u brojne redakcije, vec i pasivnim drzanjem najveceg broja novinara, koji su iz straha, konformizma ili interesa pristali prodati dusu, hodajuci u medijskom svijetu bez vlastite sjene.

    AIM, OSIJEK, 17.12.1994. Svi sudionici dubrovackog skupa "Mediji, drustvo i politika u Hrvatskoj", odrzanog sredinom prosinca u organizaciji njemacke "Zaklade Friedrich Naumann", bliske tamosnjim liberalima, jos se nisu vratili ni svojim kucama, a glavni tajnik HDZ-a, Zlatko Canjuga vec je prozreo "pokusaj nekolicine novinara da sebe hrvatskoj javnosti prikazu kao mjerila slobode misli i medija u Hrvatskoj". Dakako Canjuga se nije zadovoljio samo navedenom tvrdnjom - on je odmah razotkrio i "njihovu intelektualnu sustinu". Rijec je naravno o "dusebriznicima socijalizma, preobrazenim u europske okvire", dakle jos jednoj skupini iz "sacice prodanih hulja", kako hrvatski predsjednik od milja zove slicne "nedotupavce".

    Dubrovacki skup (na kojem je, za razliku od glavnog tajnika HDZ- a, potpisnik ovih redova prisustvovao) okupio je prilicno saroliko novinarsko drustvo: organizatoru se ne moze zamjeriti da je samim izborom sudionika unaprijed odredio njegove poruke. Canjugin kirurski skalpel zato je i bljesnuo tako brzo - pozurio je, dok se metastaze ne prosire, izdvojiti "nekolicinu novinara" od jos zdravog tkiva. Jer, uz Ivana Zvonimira Cicka, dr. Ivu Banca, Krstu Cviica, Bozu Novaka, "sorosovce" i "feralovce", skupu su bili nazocni i novinari "drzavotvornih" medija - Hrvatske televizije, Hrvatskog radija, "Slobodne Dalmacije", "Vecernjeg lista"... A kako tokom dvodnevnih razgovora nije doslo do velike svadje izmedju "rezimskih" i "nezavisnih" novinara, vec se razgovaralo stalozeno i otvoreno, morala je reagirati vlast da zakljucci skupa - koji su glatko prevagnuli k istinskoj slobodi medija, potvrdjujuci otuznu sliku novinarskih sloboda - ne bi ispali misljenje svih.

    Hrvatska vlast, ocito, jos je spremna trpjeti djelovanje rijetkih nezavisnih glasila (mada se trudi da i njima, putem kojekakvih poreza kao u slucaju "Feral Tribunea" zagorca zivot - "Feral" je od uvodjenja poreza do sada drzavi platio oko 300.000 DEM!), jer joj to, na neki nacin ipak daje kakvu takvu demokratsku legitimaciju u inozemstvu. Ali, kako su na dubrovackom skupu o medijima stavovi "rezimskih" i "nezavisnih" novinara postali toliko bliski, u korist potonjih, vlast je to shvatila poput oglasavanja opce opasnosti. Istup glavnog tajnika HDZ-a koji je u skupu vidio i "liberalisticke pokusaje relativizacije pozitivnih vrijednosti izgradnje hrvatske drzave na svim razinama pa tako i u medijima", stoga je vjerojatno samo najava nove, tko bi znao koje po redu, satanizacije brojnih unutrasnjih neprijatelja, koje vlast u Hrvatskoj umnozava geometrijskom progresijom. Vratimo se medjutim dubrovackom skupu o medijima. Iako nije otkrio nista dosad nepoznatog, skup je vrijedan po atmosferi koja je na njemu vladala: ostavio je, naime, mozda slabasnu i varljivu nadu, no ipak nadu da u novinarskoj profesiji, ili bar njenom znacajnijem dijelu, polako sazrijeva svijest da valja stati u obranu temeljnih cehovskih nacela. Ta su nacela dobrano poljuljana ne samo drzavno-stranackim upadima u brojne redakcije, vec i pasivnim drzanjem najveceg broja novinara, koji su iz straha, konformizma ili interesa pristali prodati dusu, hodajuci u medijskom svijetu vez vlastite sjene. Iako dubrovacki skup o medijima nije predstavljao ono sto se u statistici naziva reprezentativnim uzorkom, tesko se oteti dojmu da nece jos dugo potrajati dok u Hrvatskoj novinarsko organiziranje bude bar na razini zeljeznicara, koji su - vremenski se poklopilo - bas u te dane pokazivali vlasti kako to izgleda kada lokomotive miruju.

    Neki podaci izneseni u Dubrovniku o stanju novina i novinarstva u Hrvatskoj, potvrdjuju teze pojedinih analiticara da bi socijalni momenat, prije nego eticki, mogao homogenizirati rasprsenu "zvjezdanu prasinu" hrvatskog dijela Gutenbergove galaksije. Prosjecna novinarska placa u Hrvatskoj iznosi danas oko 400 DEM, pa ako je tocna nedavna izjava hrvatskog premijera Nikice Valentica da su prosjecna primanja u drzavi oko 500 DEM, novinari zaradjuju ispodprosjecno. U strukturi proizvodnih troskova dnevnih listova u Hrvatskoj, udio placa krece se od 10 ("Vecernji list") do cak 32 posto ("Glas Slavonije"). Najbolje su placeni novinari "Slobodne Dalmacije", a najlosije "Glasa Slavonije". U svim novinskim kucama, negdje vise, negdje manje, a ponajcesce tek simbolicno, novinari su i suvlasnici listova za koje rade. No, dividende za uplacene dionice za sad, uglavnom nikome nisu donijele ni kune dobiti. Izuzetak je jedino rijecki "Novi list".

    U strukturi troskova, medju najvece stavke ubraja se novac potrosen za distribuciju novina. On iznosi gotovo jednu trecinu svih troskova - 28 posto. No, sve su novine podjednako nezadovoljne nacinom distribucije koja je, organizaciono i tehnicki, ispod svih europskih standarda. Udio papira u strukturi troskova proizvodnje novina krece se od 20 do 30 posto, raspon u troskovima tiska najveci je od izdanja do izdanja: najnizi tiskarski troskovi iznose 12, a najvisi gotovo dvostruko - 23 posto.

    Ako se podaci izneseni u Dubrovniku mogu smatrati pouzdanima, naklade svih dnevnih listova u Hrvatskoj rastu. Doduse, danas ne postoji novinarska asocijacija poput nekadasnje Poslovne zajednice izdavaca novina, koja je pratila kretanje naklada i financijsko poslovanje novinskih kuca, iskazujuci iz mjeseca u mjesec ne samo tirazne krivulje, vec i bonitet pojedinih izdavaca. Ipak, porast naklade ne znaci istodobno i poboljsanje materijalne pozicije izdavaca. Cak i oni najsnazniji, medju koje zacijelo spada "Europa press Holding", koji je pored visokotiraznog "Globusa" i "Glorije" u svoj "kartel" (ima ukupno sedam novina) ukljucio i nekoliko ranijih "Vjesnikovih" izdanja ("Arena", "Mila"...), ovih je dana otpustio 14 novinara, mada je sve donedavno slovio kao "novinarski raj".

    Izneseni podaci na dubrovackom skupu o financijskom stanju novinskih kuca - mada spomenuti tek usputno u dijelu "Tiskovni mediji u skarama trzista i drzave" - nisu se, po svom tonu, bitno razlikovali od price o slobodi medija. Ispalo je da medijska medalja ima dva nalicja. Ono sto je najzanimljivije, svakako je cinjenica da su o (ne)slobodama koje uzivaju ne skupu javno progovorili i pojedini "rezimski" novinari. Tako je Damir Matkovic, novinar Hrvatske televizije, javno posvjedocio da se u informativnim emisijama HTV-a manipulira i slikom i tonom. Matkovic je svoju tvrdnju ilustrirao primjerom koji se dogodio prigodom boravka predsjednika Tudjmana u Sarajevu. U prvoj informativnoj emisiji slika Tudjmanove kratke setnje Sarajevom bila je popracena i originalnim, tzv. "medjunarodnim" tonom na kojem su se jasno culi zvizduci i burno negodovanje Sarajlija koji su se nasli u blizini. Taj "uredjivacki propust" ispravljen je u "Dnevniku". Namontiran je novi ton, s jednog ranijeg skupa u Hrvatskoj, pa se umjesto prosvjeda Sarajlija culo skandiranje: "Franjo, Franjo!". Matkovic je naveo i postojanje "crnih lista" osoba koje se ne mogu pojavljivati na televiziji. Rekao je doduse da one ne postoje u pisanom obliku, ali da svaki urednik "zna" koga ne smije pozvati u emisiju. Njemu se to dogodilo s Dafinkom Vecerinom, kojoj se, nakon sto ju je pozvao u emisiju "Slikom na sliku" morao zahvaliti na sudjelovanju - prije pocetka emisije!

    Novinarka Hrvatskog radija takodjer je navela primjer "slobodnog izvjestavanja" na Hrvatskom radiju. Rekla je da se priopcenja iz Ureda predsjednika republike u emisiji moraju citati u cijelosti, bez urednickog redigiranja. Kad je svojedobno odgovor predsjednika Tudjmana estradnoj pjevacici Terezi Kesoviji procitan nakon urednicke obrade, skracen i novinarski dotjeran, odmah nakon emisije telefonirano je iz Predsjednickih dvora, pa je u slijedecoj emisiji vijesti Tudjmanov odgovor procitan u cijelosti.

    Ocito, i "rezimske" je novinare u Dubrovniku zahvatio trenutak istine, pa su progovorili o stanju u kojem rade. Sve je to receno javno, za govornicom, pred izvjestiteljima hrvatskih medija, koji su - valjda i sami ohrabreni onim sto su culi - o tome poslali izvjestaje svojim redakcijama bez autocenzure. U kuloarima dubrovackog skupa culo se jos mnogo toga, no bilo bi nekorektno javno navoditi ono sto je receno u povjerenju. Neki ce nedvojbeno, poput Damira Matkovica s Hrvatske televizije, imati dovoljno problema i zbog onoga sto su izrekli javno. Naime, nekadasnji Matkovicev televizijski kolega Jozo Curic, sada predstavnik za javnost u Uredu predsjednika Tudjmana ostro je reagirao na Matkovicev dubrovacki istup o zamjeni slike i tona.

    Curicevo priopcenje, kako i dolici svemu sto dolazi iz predsjednikova Ureda, objavljeno je bez redigiranja. Sto ce biti s Matkovicem i hoce li mu svemocni direktor "katedrale hrvatskog duha", Antun Vrdoljak nakon svega iskljuciti i sliku i ton - vidjet ce se.

    DRAGO HEDL