AIM
  • all articles of same date
  • articles of same date and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    FRI, 01 DEC 1995 20:17:13 GMT

    KAKO JE BOSANSKI PARLAMENT PRIHVATIO DAYTONSKI SPORAZUM

    PSI LAJU, KARAVANE PROLAZE

    AIM SARAJEVO, 1.12.95. Bosanskohercegovacki je parlament prihvatio Daytonski sporazum i dao potporu predsjedniku Predsjednistva Aliji Izetbegovicu za svecano potpisivanje tog dokumenta mira u Parizu. No, tesko je reci da je parlament jednoglasno podrzao sporazum, ili da su zastupnici zadovoljni onim sto sporazum sadrzava. Naprotv, kritike na Daytonske papire ponekad su imale izuzeno ostar ton na ovom zasjedanju na kojem se, za razliku od slicnih tijekom rata, obreo nenadano veliki broj parlamentaraca te se, cak, trazila stolica viska.

    Zasjedanje parlamenta zapocelo je uvodnom rijeci sefa bh. delegacije u Daytonu Alije Izetbegovica, koji je svojom procetnm recenicom "U Daytonu je okrenuta nova stranica istorije BiH" okarakterizirao sam tok svog izlaganja. Pored isticanja da su tri drzave na pregovorima medjusobno preiznale jedna drugu i suverenu jednakost, Izebegovic se posebno osvrnuo na jedanaest aneksa koji su prateci dio sporazuma. Govoreci o aneksu koji predvidja povlacenje svih strana na dva kilometra od linije prekida vatre koje se treba uraditi u roku 30 dana izmedju, odnosno 45 dana unutar entiteta, Izetbegovic je zakljucio: "Prema stanju na terenu, nasa vojska se nigdje nece povlaciti". Govoreci o stabilizaciji u regionu, akcent je stavio na vojni balans, napominjuci kako je dan nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma pokrenuta inicijativa za ukidanje embarga na oruzje BiH:

    - Novo stanje zahtjevace i novi balans vojnih snaga u cijeloj regiji. To ce biti ucinjeno na osnovu broja stanovnika, sto znaci pet za Srbiju i Crnu Goru prema dva za Hrvatsku i dva za BiH. Unutar BiH odnos je 2:1 za Federaciju i srpski entitet. Srbija i Crna Gora bi, u skladu, s ovim odnosima trebalo da smanje svoje naoruzanje, dok ce vojska Federacije biti ojacana teskim oruzjem. Inace, tek treba da se utvrde kolicine naoruzanja koje omogucuju vojni balans, obrazlozio je Izetbegovic, dodajuci kako ce Amerika i druge prijateljske zemljeosigurati kapacitet vojnih snaga Federacije naoruzavanjem i obukom vec prve godine nakon sporazuma.

    Izetbegovic je zastupnicima Skupstine BiH dao i dodatne informacije o nacinu na koji je pregovarano o spornim teritorijama poput Sarajeva, Gorazda, Brckog i Posavine: Srbi su do posljednjeg dana inzistirali da dobiju Brcko i koridor sirok 18 kilimetara. Delegacija BiH je predlagala da pitanje Brckog ostane otvoreno, te da se ovaj grad i polukruzna zona u radijusu od 10 do 15 kilometara stavi pod nadzor medjunardonih snaga. Milosevic je to odbio pa je pitanje Brckog ostalo nerjeseno i nakon 19. novembra, datuma kojeg su Amerikanci odredili za zavrsetak pregovora. W. Cristofer je u nastojanju da spasi pregovore rok produljio za jos 24 sata, ali ni tada se nije naslo rjesenje. Amerikanci su vec bili izdali pismeno saopcenje u kojem su konstatirali da su pregovori propali, da bi u noci izmedju 20. i 21. novembra doslo do preokreta. Milosevic je prihvatio medjunarodnu arbitrazu za Brcko, pripovjedao je Izetbegovic uz tvrdnju da je izricit stav bh. delegacije bio da niti na jednoj tacki nece biti povlacenja Armije BiH.

    Dalje, Alija Izetbegovic tvrdi da srpska strana nije ostvralia svoje ciljeve: "NIje uspjela podijeliti Sarajevo, prosiriti koridor kod Brckog ili dobiti izlaz na more". Potom se osvrnuo na aneks o predstojecim izborima (napominjuci kako je to sansa za smjene, ali se ogranicio samo na srpski entitet), potom na ustavno-pravni kontinuitet medjunarodno priznate BiH, postivanje ljudskih prava, te povratak izbjeglica i raseljenih lica. Pri ovoj posljednjoj temi Izetbegovic je pomenuo i dogadjaje u dijelu Sarajeva koje kontroliraju bosanski Srbi.

    Konstatirajuci kako Karadzicevi Srbi oko Sarajeva "priredjuju pozornicu za stranu publiku" Izetbegovic je ocijenio da oni na taj nacin zapravo zele da na spornim podrucjima zadrze vojnike "ubice koji su 44 mjeseca mucki ubijali gradjane Sarajeva, gadjali sve ono sto cini grad". Ponavljajuci da garantira punu sigurnost civilima, napomenuo je da se garantira i ubicama da ce ih stici kazna, prije ili kasnije. Izetbegovic je opovrgao navode Karadziceve propagande kako u dijelu grada koji paljanski vrh kontrolira zivi oko stotinu hiljada stanovnika, argumentirajuci to podacima da je u Sarajevu po popisu iz 91. zivjelo 145.900 Srba od ukupno 510.604 stanovnika, a da je u dijelu pod kontrolom Armije BiH zivjelo 73.086, a u dijelu pod kontrolom Karadzica 72.815 Srba. "Obavjesteni smo da danas na tom prostoru zivi jedva polovina od tog broja stanovnika, dakle jedva 40 hiljada ljudi, a u svojoj propagadi Karadzic je dodao jos 100 hiljada", rekao je Izetbegovic, uz tvrdnju kako je bosanska vlast "uvijek razlikovala Srbe od cetnika i nastavit cemo to cinimo i ududuce, ali pod uvjetom da Srbi smognu snage da medju sobom povuku tu razliku".

    Zavrsavajuci svoj govor u kojem je istakao "izmedju dva zla izabrali smo manje" Izetbegovic je rekao: "Ovo jeste mir bez istinske pravde, ali umjesto da se pitamo kako je takav mir moguc, umjesto da se uzalud mucimo na tim pitanjima, nastavimo raditi na najbolji nacin. Priredili smo svijetu cudo bosanskog otpora, priredimo mu cudo bosanskog mira. Kad topovi zasute nasa prednost bit ce ocigledna."

    No, nakon njegova uvodnog govora za diskusiju su se javili brojni zastupnici koji se, i pored sugestije (ili prije naredbe!?) Alije Izetbegovica, izgleda i dalje bave razmisljanjem o daytonskom miru i njegovim izgledima za ostvarenje.

    "Ovim potezom nestaje Doboj", ustvrdio je zastupnik iz ovog grada, Ahmed Alicic, zahtijevajuci da drzavni organi sto hitnije nadju slobodan kutak na kojem ce poceti zivot 30.000 Bosnjaka iz Doboja: "Mi smo, naravno, spremni vratiti se u Doboj ako se budu postivala ljudska prava. U protivnom, mi cemo doci na Ilidzu, Vogoscu ili neki drugi dio Sarajeva za koji je Doboj trampljen!"

    "Ljudi su mi naredili da ne glasam za ovakvo rjesenje, jer se osjecaju prevarenima", govorio je Smajo Ahmetovic iz Brckog, a njegov sugradjanin Mirsad Djapo obratio se parlamentu u ime 50.000 prognanih Brcaka i Posavaca rijecima "Brcaci se nece predati tako lako! Optuzujemo predsjednika Izetbegovica, ali trazimo da nas podrzi."

    "Mir je opet pobjedio pravdu", zakljucio je predsjednik Liberala Rasim Kadic, a zastupnik Mustafa Ramic je kategoricki ustvrdio da "nema mira ukoliko se ne ispravi nepravda prema narodu koji je najvise stradao, i lako je moguce da opet dodje do rata".

    O sramnom rjesenju za Srebrenicu i Zepu govorio je zastupnik Abdulah Topcic napominjuci kako se "B. B. Galiju i B. Clintonu mora staviti do znanja da ce svoj ukaljani obraz oprati jedino tako da Srebrenicu i Zepu vrate tamo gdje im je i mjesto." Predsjednik ratnog predsjednistva opcine Zepa Ago Podzic nakon ovog je porucio: "Mi u Zepi smo sve vrijeme mislili da se borimo samo protiv cetnika, a sad nam je jasno da borbu vodimo protiv cijelog svijeta!"

    Muhamed Nurudin Begovic, predsjednik Saveza bosanskog Podrinja naglasio je da dijeli misljenje naroda koji je protjeran iz tog dijela Bosne: " Hocemo uvjerljiv plan koji ce nas vratiti na ognjista. Nista drugo nas nece umiriti. Mira nece biti dok se na ovaj ili onaj nacin ne vratimo u svoje domove."

    - Mir se ne provodi pendrekom i puskom, a bas to nam se nudi, govorio je Roko Markovina. Daytonskim mirom pobjedio je fasizam, a on se morao silom pobijediti. Zasto je dan poslije Daytona nastao muk u HRvatskoj i BiH? Slavilo se jedino u Banjaluci.Daytonski sporazum moramo prihvatiti, ali ne i odobriti. Na velikoj misi u Versaju, tamo gdje je i rodjena, bit ce pokopana nekadasnja Jugoslavija. Nama je od toga malo koristi. Dolazi namm NATO, a ostat ce nam Amerikancici, crncici i AIDS. A Nisu nam ni trebali dolaziti da su nam dali lijek koji protov Karadzica postoji. Protiv side, nazalost, nema ga - nasmijao je Markovina za trenutak prisutne zastupnike, a potom ozbiljnije dodao da je "bosanska Posavina nagrada Karadzicu za zlocine" te da u Daytonu ipak nije potpisan sporazum o miru vec sporazum o nemiru.

    Zustre opaske nezadovoljnih zastupnika prekidali su kolege iz redova vladajuce stranke SDA, ali i clanovi Predsjednistva i vidjeniji ljudi u politici, dajuci puno povjerenje u "ono sto nas predsjednik Izetbegovic radi". Donedavni Karadzicev logoras Vladimir Srebrov je u nastupu ushicenja predlozio parlamentu da se "Alija Izetbegovic proglasi ocem bosnjacke nacije", jer tvrdi Srebrov "on to svojim radom i zalaganje i zasluzuje." Pojedini su opozicijski zastupnici pokusali raspravu s jadikovki i lovorika usmjeriti na konstruktivni razgovor o papirima koji su u Daytonu potpisani. Tako je Sejfudin Tokic trazio odgovor koliko Bosnjaka i Hrvata po popisu iz 91. godine zivi u srpskom entitetu potom da li je bh. delegacija u Daytonu prekrsila ustavne principe Republike i Federacije, te zasto se i nakon potpisanog sporazuma koristi terminologija "okupirani dio teritorije" i "srpski agresor" ako vec u srpskom entitetu zive ravrnopravni gradjani BiH? Tokic je i konstatirao blago receno "neobicnost" u potpisanom sporazumu, odnosno povredu osnovnih ljudskih prava da neko u svojoj drzavi ima pravo da bira, ali i da bude biran:

    - Nije li kontradiktorno da se u aneksu o izborima Srbima koji zive u Federaciji de facto, i pored birackog prava, ipak oduzima pravo da budu birani u drzavne organe jer to po ovim papirima mogu biti samo Srbi iz srpskog entiteta, upitao je Tokic.

    No, odgovore na svoja konkretna pitanja ovaj opozicionar, naravno, nije dobio. Sporazum je, naime, i pored svih "gundjanja" pojedinih zastupnika dobio zeleno svjetlo bosanskoh parlamenta. Interesantno je da je tek par zastupnika druge vladajuce stranke, HDZ, prisustvovalo republickom parlamentu, a neformalno se govori da ce oni svoj gnjev i nezadovoljstvo Daytonskim sporazumom iskazati tek na predstojecem federalnom parlamentu. Sto ce, pak, nezadovoljni Posavci uspjeti na tom skupu izdejstvovati mozda najbolje ilustrira rezignirani zakljucak vec pomenutog zastupnika Markovine:

    "Ma, ja samo lajem, a karavane prolaze!"

    RUSMIR SPAHIC