AIM
  • all articles of same date
  • articles of same date and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    THU, 06 JUN 1996 22:45:01 GMT

    NEPODNOSLJIVA LAKOCA SUDjENJA

    AIM, OSIJEK, 6.6.1996. S jednog od najzagonetnijih ubojstava od uspostave "mlade hrvatske demokracije" 1990., onog sefa osjecke policije Josipa Reihla-Kira, bit ce po svemu sudeci skinute sve etikete moguceg politickog ubojstva. Bar sto se sudskog procesa tice koji se vodi na Zupanijskom sudu u Osijeku. Naime, trodnevno sudjenje Antunu Gudelju, nedvojbenom ubojici Josipa Reihla-Kira, vodjeno je na takav nacin da je vec u startu iskljucilo svaku mogucnost bilo kakve politicke pozadine. Sutkinja Ruzica Samota, drzeci se optuznice "kao pijan plota" nije dopustala da sudski proces sklizne u vode politike. To joj, sto se optuznice koju je sastavio Miroslav Jukic, drzavni odvjetnik Zupanije osjecko- baranjske, uopce nije bilo tesko. Sve je vodjeno ka najjednostavnijem mogucem zakljucku - Antun Gudelj, u trenucima teske psihicke rastrojenosti, ubio je sefa osjecke policije Josipa Reihla-Kira.

    Prica koju je na trodnevnom sudjenju u Osijeku ispricao Antun Gudelj otvorila je, medjutim, toliko pitanja i dala toliko povoda upravo suprotnom zakljucku, pa je posve neshvatljiva nezainteresiranost sutkinje Samota da zatrazi odgovore koji bi bar malo zagrebli ispod povrsine. Vec sama cinjenica da je Gudelj jos pet ili sest dana nakon ubojstva Reihl-Kira boravio u Hrvatskoj (glagol "skrivao se" svojim je znacenjem posve neprimjeren Gudeljevim spartanjem od Osijeka, preko Zadra do Beca).

    Sef osjecke policije, kao sto je poznato, ubijen je 1. srpnja 1991. u Novoj Tenji, selu koje se moze smatrati predgradjem Osijeka. Tog dana Kir je u selu Tenja, s Goranom Zobundzijom, potpredsjednikom osjecke vlade; Milanom Knezevicem, odbornikom Skupstine opcine Osijek i Mirkom Tubicem, predsjednikom Mjesne zajednice Tenja vodio razgovore s tamosnjim pobunjenim Srbima oko uklanjanja barikada koje su iznikle na okolnim cestama i paralizirale uobicajeni zivot u tom dijelu Slavonije. Kir je bio sinonim mirotvorne politike i uzivao je veliko povjerenje Srba u selima uokolo Osijeka, pa se cinilo da ce njegov odlazak u Tenju smanjiti tenzije i dovesti do kakve-takve uspostave ozbiljno poljuljanog povjerenja. Kad su tenjski pregovori vec uvelike bili u toku, netko je anonimno dojavio da iz pravca Osijeka krece veca skupina specijalaca MUP-a Hrvatske s ciljem da napadne Tenju. Kir je tada na trenutak prekinuo pregovore, sjeo u privatni automobil Milana Knezevica i zajedno s njim, Zobundzijom i Tubicem uputio se prema Osijeku da provjeri o cemu se radi. Na putu od Tenje prema Osijeku (nekih sest kilometara) Kir se sa svojim suputnicima zaustavio na kontrolnom punktu hrvatskog MUP-a. Medju nekolicinom policajaca nalazio se i Antun Gudelj, koji je u svojstvu pricuvnog policajca osiguravao nadzornu tocku u Novoj Tenji.

    Dok je Kir objasnjavao kamo i zasto idu, Gudelj se kod Milana Knezevica raspitivao o svom ocu. Cijelo to jutro, naime, Gudelja su bombardirali glasinama kako njegovog oca, stanovnika Tenje, maltretiraju tamosnji Srbi, kako su ga, pred ocima njegove majke nabili na kolac i objesili o crkveni zvonik. Automobil s Kirom, Zobundzijom, Knezevicem i Tubicem vrlo se kratko zadrzao na punktu i nastavio prema Osijeku. Dosavsi do slijedece kontrolne tocke, na ulazu u Osijek, kod Poljoprivrednog fakulteta, ustanovili su da je anonimna dojava bila lazna, pa su okrenuli i uputili se natrag u Tenju.

    Na sudjenju u Osijeku Gudelj je ovako opisao sto se tada dogodilo. Vidio je, kaze, kako iz pravca Osijeka dolazi automobil, pa je s ruba ceste izasao prema sredini da ga zaustavi. (Kresimir Tolj, zapovjednik tog kontrolnog punkta na sudu ce reci dvije zanimljive stvari. Prvo, Gudelj kao rezervni policajac nije imao pravo zaustavljati vozila, njegovo je bilo samo da osigurava aktivne policajce. Drugo, bilo je pravilo da se vozilo ne zaustavlja izlaskom na cestu, vec mahanjem sa strane). Gudelj kaze da automobil koji mu je dolazio u susret nije smanjivao brzinu, pa je pusku iz lijeve ruke prebacio u desnu, kojom je do tada mahao, dajuci znak zaustavljanja. Kad se vozilo priblizilo na nekih desetak metara, prica Gudelj na sudjenju, automatska je puska opalila sama od sebe, ispucavsi cijeli okvir kalasnjikova.

    Dogadjaji koji su uslijedili nakon ubojstva, onako kako ih je ispricao Gudelj, upravo su nevjerojatni. Kad je dakle puska "sama opalila", Gudelj je otsetao od nadzorne tocke. Rekao je da nije znao je li koga ubio, a nije mu bilo poznato ni tko se kolima na koja je "puska opalila" vozio. Cijelu slijedecu noc skrivao se u obliznjim kukuruzima, da bi izjutra, kad je ozednio, svratio do istog kontrolnog punkta na kojem su, dan ranije od metaka iz njegove puske poginuli Reihl-Kir, Zobundzija i Knezevic, a Tubic, jedini prezivjeli, bio tesko ranjen. Na sudu je rekao da su ga policajci prepoznali. Jedan medju njima, dok se ubojica priblizavao, rekao je ostalima: "Ne pucajte, to je Gudelj". Policajci su mu dali vode, a Gudelj ih je potom zamolio da ga odvedu do neke kuce iz koje bi mogao telefonirati bratu Zivku u Osijek, da dodje po njega. Cekajuci brata, Gudelj je nekih pola sata caskao s policajcima, ali trostruko ubojstvo koje se na istom tom mjestu dogodilo dan ranije, nitko nije spominjao.

    Gudelj je, kaze, tek vozeci se prema Osijeku, od brata saznao da je ubio Kira i dvojicu njegovih suputnika. Bez problema su presli nadzornu tocku hrvatskog MUP-a na ulazu u Osijek. U bratovu stanu Gudelj je prenocio, a slijedeceg jutra njega, suprugu i sina, neki je rodjak prebacio kolima iz Osijeka u Zadar. Na putu su ih zaustavili samo dvaput, kad su izlazili iz Osijeka i negdje pred Slavonskim Brodom, ali policija nije provjeravala identitet putnika, vec samo vozaca. Gudelj ce u Zadru ostati nekoliko dana, a zatim ce ponovno automobilom, do Sentilja. Tadasnju jugoslavensku granicu takodjer ce preci bez problema, s australskim pasosem (Gudelj je do prvih visestranackih izbora u Hrvatskoj zivio i radio u Australiji). Zavrsio je u Becu, gdje je kaze radio nekoliko tjedana kako bi namaknuo novac za avionsku kartu i s obitelji otputovao u Australiju.

    Gudelj se, mada je za njim bila raspisana medjunarodna tjeralica, skrivao u Australiji gotovo pet godina. Kada je, u jesen prosle godine diljem svijeta, pa i u Australiji prikazana britanska televizijska serija "Smrt Jugoslavije" u kojoj se o ubojstvu Reihl-Kira govori kao o prijelomnoj tocki izmedju rata i mira u istocnoj Slavoniji, Gudelju se naglo poceo suzavati zivotni prostor. Kao sto je poznato, spomenuta serija smrt Josipa Reihla-Kira tretira kao ubojstvo s naglasenom politickom pozadinom. Josip Boljkovac, koji je u vrijeme ubojstva sefa osjecke policije bio ministar unutarnjih poslova, u seriji "Smrt Jugoslavije" izjavio je da mu se Kir, tjednima prije ubojstva, zalio na vlastitu sigurnost. Boljkovac je cak spomenuo i neke ljude, danas visoko plasirane u hijerarhiji hrvatskih vlasti, koje je Kir oznacio osobama od kojih mu prijeti opasnost. Na dan ubojstva, Kir je trebao da nastupi na novom radnom mjestu u Zagrebu, kamo ga je kanio povuci Boljkovac, pruzajuci mu na taj nacin zastitu. Samo dan nakon ubojstva sefa osjecke policije Josip Boljkovac je smijenjen. Je li to ucinjeno kako bi se umrtvila potraga za Gudeljom i omogucio mu se bijeg iz Hrvatske, na procesu u Osijeku nitko nije pitao, pa ni odgovora nije bilo.

    Antun Gudelj ovog je proljeca uhicen na medjunarodnom aerodromu u Frankfurtu, na putu iz Australije. Kamo je isao, zasto se vracao? Je li ga netko pozvao da se vrati u Hrvatsku, obecavsi mu "fer sudjenje"? Je li mozda postojao strah da ga ne uhite australske vlasti i da se sudjenje ne odrzi u Australiji, gdje bi Gudelj, daleko od Hrvatske mozda rekao mnogo vise? Na ta pitanja osjecko sudjenje nije trazilo, niti dobilo odgovor. Kloneci se svake mogucnosti da se u sudjenju Gudelju makar i posredno uplete politika, sutkinja Ruzica Samota odbila je prijedlog Slobodana Budaka, odvjetnika Jadranke Reihl-Kir, supruge poginulog sefa osjecke policije, da se kao svjedoci na sudjenje pozovu osjecki zupan Branimir Glavas i gradonacelnik Osijeka, dr. Zlatko Kramaric. Iako presuda jos nije donesena, ona se, posve je sigurno, nece bitno razlikovati od one prve, kada je, sudjen u odsutnosti, Gudelj dobio 20 godina zatvora. I tada i sada, sud ga vidi kao usamljenog ocajnika koji je svoj sumanuti cin izvrsio bez ikakve politicke pozadine, zanemarujuci cak i cinjenicu da je, neposredno do prije ubojstva, Gudelj bio predsjednik HDZ-a u Tenji.

    Sud ce, u slucaju ubojstva Josipa Reihl-Kira, ocito prihvatiti verziju da je Gudeljev kalasnjikov "opalio sam" ili u najgorem slucaju da je prst na obaracu bio njegov. Uvjerenje koje u javnosti odavno postoji - da Kir nije ubijen Gudeljevim metkom - vec daljinskim upravljacem, podalje od mjesta dogadjaja, sud nije prihvatio. Mozda i zbog toga sto se i njima upravlja - daljinski.

    DRAGO HEDL