AIM
  • all articles of same date
  • articles of same date and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    SAT, 14 DEC 1996 10:22:45 GMT

    POVRATAK HARISA SILAJDZICA

    Borac za Bosnu, ili...

    AIM, 14.12.1996. Sarajevo

    Haris Silajdzic, nakon skoro jednogodisnjeg odsustva, vraca se na vrh piramide vlasti u Bosni i Hercegovini. Odlukom Predsjednistva BiH, zajedno sa Borom Bosicem, imenovan je za kopredsjedavajuceg Vijeca ministara BiH, sto bi, u neku ruku, trebalo da predstavlja vladu ove drzave.

    Povratak Silajdzica u vodjstvo, ovaj put nesto drugacije Bosne i Hercegovine, za mnoge je predstavljao iznenadjenje, a nije malo onih koji su to protumacili i nezeljenim izborom. Momcilo Krajisnik, clan Predsjenistva BiH, posredno ciljajuci upravo na Silajdzica, optuzio je SDA da u Vijece ministara gura tvrdokorne kadrove, nespremne na kompromis. Zvanicni Zagreb u njemu je prepoznao mogucnost novog bosnjackog pritiska na Hrvate, ne zaboravljajuci mu optuzbe sto se po BiH, bez imalo ustezanja vijore zastave sa sahovnicom. Silajdzicu se zamjera i sto je izjavljivao kako oni koji u BiH sanjaju Hrvatsku i Srbiju trebaju ici u te drzave, ali pri tome ne mogu sa sobom odnijeti ni grumen Bosne.

    Ni u Stranci demokratske akcije nisu svi bili presrecni zbog odluke, prvenstveno Alije Izetbegovica, da favorizuje Silajdzica na kadrovskoj listi ove stranke, iako on vec blizu dvije godine nije njen clan. Nije mu oprosteno sto je pola godine pred izbore osnovao Stranku za BiH, u kojoj se tada vidjela najveca opasnost za pobjedu SDA. Ali, nakon izbora i svega sto se dogodja, nije mali broj onih koji misle suprotno: da je Haris Silajdzic, a i Amila Omersoftic takodje, osnovao svoju stranku kako bi indirektno pomogao Stranki demokratske akcije. Jer, svi oni koji su nezadovoljni vladajucom bosnjackom strankom svoje glasove najvjerovatnije bi dali zdruzenoj opoziciji, a to bi ucinile i mnoge zene koje su se ovako priklonile Omersoftickinoj stranci zena.

    Sta bi to onda moglo biti sto je, unatoc brojnim protivnicima, ponovo u politicku orbitu izbacilo Harisa Silajdzica? Nije mali broj poznavalaca prilika unutar bosnjackog korpusa koji tvrde da tajne i nema, jer Silajdzic, ako se i razisao sa SDA, nije se nikada udaljio od Alije Izetbegovica. Preciznije, nije se odmakao od ideje cjelovite i suverene Bosne i Hercegovine.

    S druge strane, i da je htio zaobici Silajdzica, Izetbegovic unutar SDA, to je cinjenica nije imao tako jakog igraca. Dr Hasan Muratovic, posljednji premijer Vlade RBiH, za deset mjeseci svog predsjednikovanja, protiv sebe je okrenuo i javnost u BiH, ali i u svijetu, narocito politicare iz SAD. A bez pomoci Amerike, to Izetbegovic vrlo dobro zna, tesko da je ostvariva i cjelovita Bosna i Hercegovina. Drugi jaki igrac SDA, Ejup Ganic, iza sebe ima nimalo uspjesno skoro trogodisnje potpredsjednikovanje u Federaciji. Koliki je njegov ucinak pokazuju i stalna protjerivanja Bosnjaka iz zapadnog Mostara. Jednodstavno, oni nije imao politicke drcnosti kojom bi parirao osionom Kresimiru Zubaku. Edhem Bicakcic, potpredsjednik SDA, jeste Izetbegovicev covjek od povjerenja i licnost koja u svojim rukama drzi sve niti unutar SDA. Medjutim, njegov uticaj van Stranke je minoran, a u odnosu na Silajdzica nedosataje mu autoriteta, pa i elokventnosti.

    Ali, za razliku od svih pobrojanih kadrova SDA, Silajdzic ima nesto sto uvijek moze predstavljati glavobolju za Izetbegovica. To je njegov hiroviti karakter i neustezanje i od otvorene neposlusnosti. On ne voli da u okolini ima ikoga ravnog sebi.

    U stvari, u Bosni i Hercegovini, racunajuci ne samo bosnjacke politicare, trenutno nema tako kontraverzne licnosti. Simpatije javnosti prema njemu su neskrivene, ali i pored toga Izetbegovic ga je ubjedljivo porazio u izbornoj utrci za clana Predsjednistva BiH. To je bio najbolji pokazatelj Silajdzicu da jos nije doslo vrijeme kada bi on mogao ugroziti Izetbegovicevu harizmu bosnjackog lidera. Vjerovatno zato je i prvi potrcao da Izetbegovicu cestita izbornu pobjedu. Interesantno, on je bio jedini bosnjacki politicar van SDA koji je imao priliku da to ucini licno.

    Vracanjem pod skut Izetbegovica Silajdzic je, bez sumnje, izgubio pritajenu podrsku ostalih opozicionih stranaka, a moguce i dijela javnosti koji je u njemu prepoznavao sansu za ukidanje dominacije SDA. No, zato je dobio kopredsjednicku funkciju. Iako je nepredvidiv, pa i covjek kojem je mila vlast, tesko je povjerovati da je to uradio samo zbog kopredsjednicke funkcije, tim prije sto mu ona, ovako kako je zamisljena, nece donijeti bog zna kakav uticaj. Mnogo blize istini je da je to ucinio u uvjerenju kako je krajnje vrijeme da se ukljuci u borbu za cjelovitu BiH, dajuci kao pandan Bosicu, pa i potpredsjedavajucem Vijeca ministara Nevenu Tomicu, znacajnu podrsku Izetbegovicu za njegovu borbu unutar Predsjednistva BiH.

    Ali, iza svega toga stoji neskrivena odbojnost sa kojom su njegov povratak na vlast docekali lideri Srba i Hrvata u BiH, a vjerovatno i Beograd i Zagreb. Tezeg i upornijeg protivnika nisu mogli dobiti. Silajdzic je umnogome zasluzan za rejtnig Bosne i Bosnjaka u svijetu, pogotovo u prvim godinama rata, kada je kao ministar vanjskih poslova otvoreno optuzivao Srbiju i Hrvatsku za agresiju. On je i u Daytonu bio glavni takmac Slobodanu Milosevicu, natjervasi ga da Federaciji prepusti Sarajevo. Sve te godine bio je najznacajnija poluga u mehanizmu vlasti sto ga je u Sarajevu gradio Izetbegovic.

    Ali, prepreka Silajdzicu nece biti samo politicari srpske i hrvatske nacionalnosti. I iz SDA ce mu biti podmetani klipovi, bez obzira na to sto mu se, bar sada, horski odaje podrska. Ne treba zaboraviti da je on jedini opozicioni lider koji je u Cazinu na vlastitoj glavi osjetio gnjev pristalica SDA. Zbog njega su ljetos hadzije iz BiH upozoravane da im nece biti priznat hadz ukoliko glasaju za Silajdzica, iako mu je otac imam i sto je u SDA usao kao sef kabineta ondasnjeg reisa hadzi Jakuba efendije Selimoskog. Otpadnistvo od SDA, na koje se drznuo, ni danas mu nije zaboravljeno. I u Armiji BiH, svojevremeno je kruzilo pismo kojim se njegovo odmicanje od SDA tumacilo kao velika opasnost po stabilnost odbrane BiH.

    Kada je obznanio svoj razlaz sa SDA, ali i vlascu, nakon odbijanja mandata za sastav Vlade RBiH pocetkom ove godine, tumacio je to premalim kompetencijama koje mu se daju i zbog kojih u opasnost dolazi renitegracija BiH. Vijece ministara mu pogotovo nece omoguciti te kompetencije i bice interesantno vidjeti na koji nacin ce, u novoj ulozi, pokusavati da se izbori za cjelovitu drzavu. Osim toga, govorio je i da mu je "dosta svacije i svakakve sile", zagovarajuci vecu demokratizaciju BiH. Hoce li moci bar to ostvariti kroz politicki ustroj kakav je u Daytonu skrojen za BiH?

    Najjaci adut sa kojim ce zasjeti na funkciju kopredsjedvavajuceg bice mu, po svemu sudeci, jos uvijek jake veze sa Vasingtonom i drugim predstavnicima medjunarodne zajednice. Prednost mu moze biti i sto je jedan od rijetkih politicara u BiH koji nikada nije obukao vojnicku uniformu. Mogao bi to biti vec dovoljan razlog za njegovo vece postivanje medju Srbima i Hrvatima. Naravno, ukoliko mu zaborave tvrdokorno zagovaranje jake BiH. A od nje Silajdzic, bar za sada, nema namjeru da odustane.

    SEJAD LUCKIN