AIM
  • all articles of same date
  • articles of same date and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    SAT, 03 MAY 1997 23:21:41 GMT

    ***SPORAZUM O POVRATKU PROGNANIKA

    AIM, ZAGREB, 3.5.1997. Po ocjeni prijelaznog upravitelja hrvatskog Podunavlja, generala Jacquesa Kleina, izmedju hrvatske vlade i medjunarodne zajednice postignut je "dobar sporazum" o povratku prognanika u Podunavlje i druge dijelove Hrvatske. Dokument na kojemu su nekoliko tjedana radili predstavnici hrvatske vlade, UNTAES-a i UNHCR-a, potpisan je u Osijeku 24. travnja. Klein smatra da su "Sporazumom radne skupine o operativnim postupcima povratka" - kako glasi njegov sluzbeni naziv - stvoreni kljucni preduvjeti za taj proces pa ga se sada mora ubrzati. U hrvatskom Podunavlju danas zivi preko sto tisuca stanovnika. Vecinu cine Srbi, medju kojima je 70-tak tisuca autohtonih, dok ostatak predstavljaju oni koji su u istocnu Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem dosli u nekoliko valova: najprije 1991. godine (iz zapadne Slavonije), te nakon "Bljeska" i "Oluje", cetiri godine kasnije. Oni su naseljeni u kuce Hrvata koji su iz tog podrucja prognani uglavnom 1991. godine. Izuzmu li se autohtoni Srbi iz hrvatskog Podunavlja, pred hrvatskom vladom i medjunarodnom zajednicom nalazi se dakle izuzetno tezak zadatak: povratak Hrvata, te Madjara, Slovaka i drugih u Podunavlje, ali i paralelni povratak Srba u zapadnu Slavoniju, te na Kordun, Baniju, u Liku i sjevernu Dalmaciju, odnosno u Kninsku krajinu. Tamo hrvatsku vladu i medjunarodnu zajednicu, medjutim, ceka i treci, ne manje slozen problem: u Krajinu i zapadnu Slavoniju je nakon "Oluje" naseljeno oko 50 tisuca Hrvata izbjeglih iz Bosne i Hercegovine, s ciljem da tamo trajno i ostanu. Da bi se Hrvati vratili u Podunavlje, Srbi se moraju vratiti u svoja mjesta, da bi oni tamo dosli, iz njihovih kuca i stanova moraju izaci Hrvati iz BiH. U "igri" je gotovo 200 tisuca ljudi.

    Sto u tom smislu nudi Sporazum o povratku? Iako svi detalji (koje konkretizira Sporazum) nisu poznati - a sve to jos nije ni do kraja definirano - njegove glavne konture vec su poznate. Nacelno, Hrvatska zeli omoguciti povratak svim svojim drzavljanima koji se ne nalaze u svojim domovima. Oni stanovnici Podunavlja koji nemaju hrvatsko drzavljanstvo prvi ce morati iseliti iz stanova i kuca prognanih Hrvata. Njima ce vec uskoro - rijec je uglavnom o bosanskim Srbima, ali i Srbima iz SRJ - biti ponudjene dvije opcije: ili da odmah napuste Hrvatsku i odu u SRJ, BiH ili neku trecu zemlju koja ih je voljna primiti, ili da u Hrvatskoj prime status izbjeglica i budu smjesteni u neki izbjeglicki centar. Srbi koji imaju hrvatsko drzavljanstvo, a nalaze se u tudjim kucama, morat ce iz njih iseliti, a hrvatska vlada preuzela je obvezu da ih vrati u njihove domove kada to bude moguce. Dok to ne bude izvedivo, obavezala se za njih naci privremeni smjestaj. Kakav ce on biti jos nije poznato. To se odnosi i na one Srbe koji se nalaze u SRJ ili Republici Srpskoj, a uzeli su hrvatske dokumente i popunili odgovarajuce formulare sa zahtjevom za povratak.

    Zasad je povratak iz Podunavlja u domicilni kraj zatrazilo preko tisucu Srba, a prema tvrdnji Drage Krpine, u Podunavlju je jos oko 26 tisuca Srba iz drugih dijelova Hrvatske. Medjunarodni izvori porcjenjuju da ih je tamo cak 30 tisuca. Hrvatska drzava ce podupirati njihov povratak, jer drzavni interes nije, kako se vise puta izrazio i ministar obnove dr. Jure Radic - da Srbi ostanu vecina na tom prostoru. Hrvatska drzavna politika zeli, vjerojatno kao minimalni cilj, ostvariti u Podunavlju u sto kracem roku povratak na predratnu etnicku strukturu. "Dvosmjerni povratak ima prvenstveni cilj povratak ljudi u Podunavlje", rekao je Jure Radic. "Hrvatskoj drzavi nikako nije cilj da svi Srbi budu koncentrirani u Podunavlju. Nama je cilj da se postigne ona ravnoteza nacija kakva je bila 1991. godine, a da bismo to ostvarili mi moramo vratiti ljude koji su tamo dosli svojom voljom, stvoriti uvjete da se vrate u krajeve iz kojih su otisli". Po njemu, taj bi proces trebao ici razmjerno brzo: do 15. srpnja svi bi Srbi trebali iseliti iz hrvatskih kuca. "Postavili smo zadatak da se ove godine u Podunavlje vrati 40 tisuca ljudi, a iduce godine svi ostali", kaze Radic. "Svih ostalih" je oko 80 tisuca. "Povratak ce poceti vec u svibnju ove godine, i to prvo u ostecene kuce na kojima se zavrsava obnova. Prvo ce iz njih izaci oni koji nisu drzavljani Hrvatske. Ponajprije se to odnosi na ljude iz Bosne i Srbije. Potom ce ici povratak onih u cijim kucama zive Srbi iz drugih dijelova Hrvatske, a nakon toga vracat ce se oni prognanici ciji ce stanovi biti obnovljeni ili sagradjeni iznova". Lovre Pejkovic, predstojnik vladina Ureda za prognanike, misljenja je da ce pocetak povratka hrvatskih prognanika otpoceti krajem tekuce skolske godine, a masovni povratak ocekuje pocetkom iduce skolske godine.

    Iako Sporazum ne spominje nacionalnost povratnika, pa u nacelu ne razlikuje Srbe i Hrvate, u interpretaciji sporazuma razlike se ipak osjete. Hrvatsku vladu zanima prije svega povratak Hrvata. "Zakonom o obnovi definirani su prioriteti i svatko prihvaca da cemo prije obnoviti dom onoj djeci koja su ostala bez roditelja, ljudima koji su ostali bez ruke ili noge, nego onima koji su svojom voljom otisli iz drugih dijelova Hrvatske u Podunavlje", rekao je Radic, sto znaci da ce Hrvati imati jasnu prednost kod povratka, ali i obnove kuca. Politicki predstavnici Srba u Hrvatskoj stoga su - unatoc podrske sporazumu - izrazili rezervu prema nacinu na koji ga cita hrvatska vlada.

    "Podrzavamo ishodisni stav Vlade da svi prognanici trebaju biti osigurani u svojim pravima", kaze dr. Milorad Pupovac. "Jos uvijek nismo upoznati sa svim detaljima plana pa o njima ne mozemo govoriti. No nismo zadovoljni tonom kojim su vladini duznosnici govorili o planu jer su otvoreno rekli da ce Srbi morati izaci iz kuca i da ce se za njih naci neko rjesenje. To nije dobar ton, jer svi trebaju biti jednako tretirani, ne samo u nacelu vec i u provedbi plana". Po Pupovcevu misljenju, povratak Hrvata i Srba treba biti paralelan i pod jednakim uvjetima. Isto to tvrdi i predsjednik SDSS-a dr. Vojislav Stanimirovic. "Mi smatramo da taj povratak nece biti tako jednostavan i da sporazum koji je potpisani izmedju hrvatske vlade, UNHCR-a i UNTAES-a ima i druge aspekte. Moramo otvoreno reci da se taj sporazum odnosi i na povratak svih gradjana Hrvatske. Vlada mora imati jednak tretman prema povratku svih prognanika koji su u podrucju zivjeli do 1991., ali i kasnije. Taj proces treba biti bilateralan i ici u dva smjera. Ne treba hrvatske prognanike dovoditi u zabludu da ce se odmah moci vratiti u svoj dom dok se ne steknu uvjeti da se i Srbi koji su sada tu mogu vratiti u svoj dom". Odmah ce se u Krajinu moci vratiti oni Srbi koji tamo imaju rodbinu te oni cije kuce nisu useljene.

    Predstavnici Srba izrazili su, ipak, nadu da ce se povratak odvijati na zadovoljavajuci nacin i bez diskriminacije. Jure Radic tvrdi da ce mjesta biti za sve - istocnoslavonske Hrvate i Srbe, Srbe Krajisnike, ali i izbjeglice iz Bosne koji sada zive u Krajini. Na tom podrucju postoji stambeni fond koji doista moze primiti sve te ljude, jer su srpske izbjeglice u vecini vjerojatno nece vratiti na ta podrucja, ali je i pored toga otvoreno pitanje hoce li hrvatska vlada diskriminirati Srbe povratnike iz Podunavlja. Dosad su oni u praksi nailazili na vise smetnji nego dobre volje - nisu mjesecima mogli u svoje kuce, vecina ne moze to ni dan danas, a povratnike u Krajinu vlada preko svojih povjerenika rasporedjuje uglavnom u tudje kuce, najcesce u zabita sela. Srbi kojima je hrvatska drzava obnovila kucu mogu se izbrojiti na prste.

    Kao jedan od mehanizama dugorocnog rjesenja problema "razmjene stanovnistva" i rjesavanja imovinskih pitanja, u Sporazumu je predvidjeno i osnivanje vladine Agencije za posredovanje u prodaji i zamjeni nekretnina zakonskih vlasnika koji u njima vise ne zele zivjeti. Agencija, cije se osnivanje ocekuje u iduca dva tjedna, preuzela bi imovinu onih Srba iz Podunavlja koji se ne zele vratiti u Krajinu, te bi im, navodno po trzisnim cijenama, tu imovinu otplatila, a potom bi je, prema drzavnom interesu, prodavala ili dijelila onima koji su za nju zainteresirani. Kriticari osnivanje Agencije vide kao instrument "etnickog inzinjeringa", a oni koji podrzavaju njeno osnivanje smatraju da je i takvo rjesenje bolje od postojeceg. Dosadasnji zakon o privremenom koristenju imovine, kojega je za srpske kuce Sabor donio nakon "Oluje", nije, naime, predvidjao mogucnost prodaje.

    Provedba plana jos nije otpocela, ali na nju nece trebati dugo cekati. Hrvatska se zadnjih tjedana nalazi pod izrazito jakim medjunarodnim pritiskom, a povratak izbjeglih Srba, cak i onih iz SRJ, jedan je od glavnih zahtjeva koje mora rijesiti. Cini se da medjunarodna zajednica, a posebno SAD, ne zele odustati od tog cilja, jer to vide kao prvi veliki korak u sredjivanju stanja u cijeloj regiji. U diplomatskim krugovima moze se cuti informacija da ce broj Srba u Hrvatskoj, prema dogovoru Zagreba i Beograda, biti od 3 do 5 posto stanovnistva. Prije rata Srba je u Hrvatskoj bilo oko 12 posto. Vrate li se Srbi iz Podunavlja mirno i bez vecih problema u Krajinu, a Hrvati u Podunavlje, bit ce to mozda znak da ni za Bosnu nije kasno. Rezultati sporazuma vidjet ce se vrlo brzo.

    BORIS RASETA