AIM
  • all articles of same date
  • articles of same date and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    WED, 28 MAY 1997 00:04:42 GMT

    ZAVRSNI UDARCI MEDIJIMA

    AIM, ZAGREB, 27.5.1997. Opcinski sud u Zagrebu donio je odluku o privremenoj zabrani objavljivanja, tiskanja i raspacavanja knjige "Stupovi drustva" autora Srecka Jurdane, kolumniste tjednika "Nacional", koji je u ovoj knjizi na jednom mjestu sakupio tekstove objavljene na posljednjoj stranici "Nacionala" tijekom 1996. i 1997. godine, u rubrici istog naziva koji je trebala ponijeti i zabranjena knjiga. Tim je cinom Hrvatska, nakon mnogobrojnih ucjena, pritisaka i discipliniranja tiskanih i elektronskih medija, sada dobila i prvu zabranjenu knjigu, cime su ponovo aktualizirana mnogobrojna pitanja oko slobode govora, te ponovnog uvodjenja verbalnog delikta i cenzure u Hrvatskoj.

    Kao i u mnogobrojnim drugim prilikama, u slucaju Jurdanine knjige glavnu je ulogu odigrao Zeljko Olujic, odvjetnik iz Zagreba koji je kratko vrijeme obnasao duznost republickog tuzitelja, a koji je u javnosti dobio epitet "dvorskog odvjetnika" zbog konstantnog tuzakanja medija i novinara u ime clanova predsjednicke obitelji i inih visokih duznosnika iz redova vlasti ili drustvenog i politickog zivota Hrvatske. Jurdanini tekstovi koje je namjeravao kompilirati u knjizi odreda su analizirali lik i djelo neke od osoba iz javnog, uglavnom politickog zivota Hrvatske. No, jedini koji se osjetio povrijedjenim "moralno i materijalno" jest Olujic. Njega je, naime, povrijedio tekst objavljen u "Nacionalu" jos u lipnju prosle godine, naslovljen "Zeljko Olujic: Blefer i snob", po objavljivanju kojega je podnio tuzbu protiv autora teksta i izdavaca "Nacionala", tvrtke "Media Press", trazeci na ime pretrpljenih bolova i stete koja mu je nanijeta iznos od 350 tisuca kuna (100 tisuca DEM).

    Iako sudski spor Olujica protiv Jurdane i "Media Pressa" jos nije okoncan, Olujic je uspio ishoditi zabranu tiskanja i raspacavanja knjige koja bi se uskoro trebala pojaviti pred citateljima. Prema rijecima Vesne Alaburic, odvjetnice i jedne od poznavatelja domaceg medijskog prava, hrvatski zakoni ne dozvoljavaju da se istovremeno trazi novcana naknada za povredu casti i ugleda, i zabrana tiskanja i raspacavanja nekog teksta, vec samo jedna od tih dviju mogucnosti. No, ona je to mogla izgovoriti tek nakon sto je rjesenje o zabrani donijeto, jer ni Jurdana ni "Media Press" niti njihovi odvjetnici nisu znali da je tuzba podnijeta. Rjesenje o zabrani tiskanja i raspacavanja "Stupova drustva" donijeto je izvanraspravno, tek na temelju tuziteljevog prijedloga.

    Ipak, to nije prvi put da se rjesenje o tuzbama protiv medija donosi izvanraspravno. Isti postupak nedavno je primjenjen na splitski tjednik "Feral Tribune", kojeg je Prekrsajni sud u Splitu, a na inicijativu Ureda za priopcavanje Vlade RH, kaznio novcanom kaznom u iznosu od 40 tisuca kuna, a glavnog urednika Viktora Ivancica s osam tisuca kuna, zbog naslovnice iz ozujka ove godine sa slikom Tomislava Mercepa i tekstom "Zasto sam se ispisao iz HDZ-a", jer je "bestidna, skaredna i izaziva osjecaj gadjenja", odnosno sto su "promicali tiskovinu s naslovnicom pornografskog sadrzaja".

    Istovremeno su Viktoru Ivancicu i komentatoru Marinku Culicu ukinute oslobadjajuce presude donijete prosle godine u procesu u kojem ih se tereti za uvredu i klevetu predsjednika Tudjmana, a samo nekoliko dana kasnije u splitskoj se redakciji pojavio i inspektor splitske policije s nalogom da "prikupi prethodne obavijesti" o autoru teksta "Rekapitulacija", koji je objavljen povodom Dana pobjede nad fasizmom". Naime, Opcinsko drzavno odvjetnistvo u Zagrebu podnijelo je krivicnu prijavu protiv "nepoznatog pocinitelja", a zapravo protiv Viktora Ivancica zbog spomenutog teksta koji je bio potpisan tek inicijalima. U tekstu su pobrojani neki od primjera antipravne drzave i slucajevi zbog kojih je Hrvatska i u mnogim svjetskim medijima proglasena drzavom "puzajuceg fasizma", a cijeli je tekst intoniran kao vrst prosvjeda protiv prekrajanja povijesti, revitalizacije NDH i fasizma, protiv bivsih ustaskih duznosnika koji NDH ne priznaju kao fasisticku tvorevinu, niti ustase smatraju fasistima, protiv rasizma i antisemitizma, protiv koncepcije "humanog preseljenja stanovnistva" i stvaranja etnicki ciste drzave, protiv predsjednikova odlikovanja bivsih ustasa koji se ni danas ne kaju zbog onog sto su cinili u NDH... Jer, sve to, prema stajalistima hrvatske vlasti i bliskih medija, nije istina, a i ono sto jest, tek su "pojedinacni slucajevi" na osnovu kojih se "ne moze generalizirati". Stoga je Ivancicev tekst ocijenjen "krivicnim djelom sirenja laznih vijesti" zbog cega ce Drzavno odvjetnistvo podignuti optuznicu. A samo dan kasnije nakon inspektorova setanja po redakciji, skupina mladjahnih ustasa na Trgu hrvatskih velikana u Zagrebu porucivala je okupljenima da ce ih klati, samo zato sto su se okupili trazeci da se trgu vrati ime Trga zrtava fasizma.

    Paralelno s ovim dogadjajima odvijao se sudski proces u kojem se sudilo potpredsjedniku hrvatske vlade Borislavu Skegri. Njega je tuzila novinarka rijeckog "Novog lista" Edita Vlahovic, jer joj je Skegro, zbog kritickog teksta koji je napisala, u Saboru zaprijetio pistoljem. Skegro je oslobodjen optuzbe, a cijela je stvar objasnjena novinarkinim umisljanjem i netocnom interpretacijom dogadjaja. Nakon sto je oslobodjen optuzbe, Skegro se sjetio da je u cijeloj prici, ustvari, povrijedjen on, i to napisima o njegovom revolverastvu koji su objavljeni u "Novom listu", "Glasu Slavonije" i "Globusu", te je podnio tuzbe protiv nakladnika i troje novinara potrazujuci u ime pretprljene stete i dusevne patnje po 100 tisuca kuna od "Novog lista" i "Glasa Slavonije", te 500 tisuca kuna od "Globusa".

    Problem zagrebackog Radija 101 jos uvijek nije rijesen, a oko ovog se medija svakodnevno radjaju i novi skandali. Nakon proslogodisnjeg prosvjeda 120 tisuca gradjana protiv oduzimanja, odnosno nedodjeljivanja koncesije Radiju 101, Vijece za telekomunikacije koje djeluje pri Ministarstvu pomorstva, prometa i veza RH pocetkom ove godine dodijelilo je koncesiju popularnoj Stojedinici, te im ostavilo devet mjeseci vremena da srede sve "jos nesredjene detalje" u svezi vlasnistva i odasiljaca, a tek nakon toga Radio 101 potpisat ce ugovor o obavljanju radijske djelatnosti za slijedecih pet godina.

    Prije nego su uspjeli srediti "nesredjene detalje", djelatnici Stojedinice nasli su se zateceni odlukom o premjestaju svog odasiljaca, sto im je sugeriralo Vijece koje to ima pravo ciniti u Zagrebu, ali nigdje drugdje. Odasiljac je trebalo premjestiti na lokaciju s koje bi signal dopirao tek do jednog, manjeg dijela zagrebackih stanovnika, iako je Radio 101 dobio koncesiju za citavo gradsko podrucje, a i platio ju je hrpom kuna. Sve je to odgodilo potpisivanje ugovora, a nakon izbora novih gradskih vlasti u Zagrebu, mnogi su skloni povjerovati kako Stojedinica ni nece potpisati taj ugovor. Vlast su osvojili hadezeovci, a Stojedinica je njima odavno trn u oku.

    Za to vrijeme, inspektor za telekomunikacije Miroslav Beluzic setao je Hrvatskom i dijelo kazne i zabrane. TV Moslavini iz Kutine inspektor je zabranio daljnje reemitiranje programa Radija 101, koji je TV Moslavina prenosila u dijelovima u vrijeme dok nije emitirala svoj, televizijski program. Protiv inspektorove odluke nije dozvoljena zalba, bas kao ni na njegovu odluku da zbog "isteka dozvole" oduzima odasiljac "Radiju Duga Resa". I ovaj je radio povremeno reemitirao program Stojedinice, a zanimljivo je da se inspektor odlucio na zabranu tek nakon sto je u Dugoj Resi pobijedio HSS, a HDZ presao u opoziciju.

    Nekako istovremeno sa spomenutim dogadjanjima, culo se i o "prisilnom odmoru" Roberta Ferlina, najpopularnijeg voditelja i novinara Radio Rijeke. Do udaljavanja Ferlina doslo je nakon njegova tri "incidenta" u eteru - prepricavanje polovice jednog "neukusnog vica", pustanje pjesme "Bandiera rossa" grupe KUD "Idijoti", te spominjanje naziva maksimirskog stadiona "Dinamo" tijekom prenosenja utakmice "Croatia"-"Rijeka". Nakon svega, pod znak pitanja dovedena je i sudbina prvog covjeka Radio Rijeke Davora Travasa, koji je morao u Zagreb na razgovor s Ivicom Mudrinicem, direktorom Hrvatskog radija i televizije i Vesnom Skare-Ozbolt, zamjenicom predstojnika Ureda predsjednika Republike. Cijela je afera zataskana, iako se zna da je do nje doslo zbog HDZ-ovog izbornog poraza u Rijeci. Prvi covjek primorsko-goranskog HDZ-a Dario Vukic javno je tvrdio da HDZ, kao ni on sam, nema veze sa slucajem Radio Rijeka, no Travas se nije pokolebao, izjavivsi nedavno u "Novom listu" kako iza svega ipak stoje "padobranci iz lokalnog HDZ-a".

    Zbog petljanja prvog covjeka Radio Velike Gorice Cvitka Teskere s HDZ-om i HDZ-ove zelje za jos jednim radijom na drzavnoj razini, RVG se nedavno nasla u epicentru skandala koji je skoro potpuno unistio ovaj, donedavno jedan od najslusanijih radija u Hrvatskoj. Miroslav Kutle, najpoznatiji i najproblematicniji hrvatski tycoon, nedavno je smjenio urednika "Slobodne Dalmacije" Krunoslava Kljakovica, jer ovaj nije adekvatno popratio sukobe u splitskom HDZ-u. S Televizije je nakon mnogobrojnih natezanja zauvijek skinut i talk-show Zeljke Ogreste, koja je u goste dovodila ljude razlicitih profila, sto je nadredjene zestoko iritiralo, medju kojima najvise urednicu Hloverku Novak-Srzic, velikog apologetu vladajuce stranke.

    Sve su to slucajevi koji medijske slobode u Hrvatskoj stavljaju na velike kusnje, a dodatnu tezinu ovih problema stvara i sve represivnije zakonska regulativa, poput najnovijeg Zakona o javnom okupljanju, koji je donijet vjerojatno kao preventiva lanjskim dogadjajima poput prosvjeda za Radio 101. No, hrvatske se vlasti vise ne daju ometati nikakvim pozivanjem na demokratske stecevine, njih ne smetaju ni apeli iz inozemstva, kao ni najavljene sankcije koje bi se mogle dogoditi i Hrvatskoj. HDZ je odlucio ici svojim putem, do kraja, stvoriti medije u kojima nece biti disonantnih tonova, u kojima ce kritika partijske politike biti moguca tek kad ju sama partija naruci. Zabranjivanje knjiga, financijsko unistavanje novina i destruktivna politika spram radija i televizije polako prerastaju u strah da ce nakon medija doci do zatvaranja neistomisljenika. Bas kao sto je rekao pokojni Heinrich Heine - tamo gdje spaljuju knjige, spaljivat ce na kraju i ljude.

    MILIVOJ DjILAS