AIM
  • all articles of same date
  • articles of same date and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    MON, 11 MAY 1998 14:52:24 GMT

    Predizborne prognoze

    KO SU IZBORNI APSTINENTI

    Banjaluka, 11. maj 1998. (AIM)

    U Republici Srpskoj su zvanicno otpocele pripreme za jos jedne izbore. Ako sve bude kako je predvidjeno, 12. i 13. septembra 1998. godine trebalo bi da se odrze izbori za predsjednika Republike, clana Predsjednistva u BiH, poslanike u Skupstini BiH i poslanike u Narodnoj skupstini RS. Registracija stranaka i kandidata je otpocela po donekle izmijenjenim pravilima OEBS-a.

    Ocekivanja politickih aktera i sire javnosti su razlicita. Politicki akteri prave procjene situacije, projektuju predizborne aktivnosti i nadaju se izbornoj pobjedi. Analiticari i politicki akteri svoje prognoze jos uvijek drze u tajnosti, jer za pouzdanije prognoze rezultata izbora jos uvijek nema dovoljno relevantnih pokazatelja.

    Ipak, mnoga pitanja, kako je to uobicajeno prije izbora, stoje otvorena. Jedno od krupnih je i kakav ce biti odziv biraca. Pored toga, vazno je i pitanje da li su drustvene promjene i ucestali izbori pojacali ili smanjili spremnost biraca da ispune svoju "gradjansku duznost"? Nije nista manje vazno ni pitanje da li politicki akteri u predizbornim aktivnostima vode racuna o strpljenju biraca i njihovoj spremnosti da participiraju u izborima.

    Analize dosadasnjih predizbornih kamapnja pokazuju, naime, da je interes vecine politickih stranaka i nezavisnih kandidata bio usmjeren prema biracima samo u predizbornoj kampanji, jer je evidentno da nakon objavljenih izbornih rezultata gradjani za njih vise nisu bili u zizi interesovanja. Pored toga, dosadasnje kapanje su pokazale da nakon objavljenih izbornih rezultata politicki akteri nastavljaju politicke aktivnosti prema dobijenim glasovima, smatrajuci da su biraci odigrali svoju "gradjansku duznost" i da prema njima nemaju drugih obaveza. I tako do naredne predizborne kamapnje.

    Mozda u tome i lezi osnovni razlog izrazenije apstinencije. Ne treba zaboraviti da je na opstim izborima 1996. godine na glasanje izaslo 1 087 572 biraca; na lokalne izbore u septembru 1997. godine 918 584 biraca, dok je na parlamentarnim izborima u novembru 1997. godine taj broj bio jos manji - 792 994 biraca. Ostaje otvoreno pitanje kako je doslo do toga da je u vecini gradova na lokalnim izborima provedenim septembra 1997. godine procenat participanata bio veoma visok: Banjaluka 88,37 odsto, Derventa 87,32 odsto, Doboj 88,16 odsto, Bijeljina 87,14 odsto, Brcko 90,97, Srpski Brod 90,15 odsto.

    Pitanje izborne participacije biraca je aktuelno i pred buduce septembarske izbore, s obzirom da je registracija stranaka i kandidata u toku. Siru kulturnu javnost zanima koliko ce stanovnika izaci na izbore, te kakav je odnos biraca prema izborima. Ovo pitanje postaje tim znacajnije, ako se ima na umu da je tokom drustvenih promjena (uvodjenjem politickog pluralizma) izlazak na izbore izgubio raniju karakteristiku "manifestacije od posebne drustvene vrijednosti" i "mogucnost javnog ispoljavanja licne odanosti partijskim kadrovima i programu", kako je to ranije kvalifikovala partijska propaganda. Ranije je eventualna apstinencija tretirana kao sumnjivo ponasanje i bila javno osudjivana, dok je izborna participacija bila javno promovisana i podsticana.

    Vremena su se, medjutim, promijenila, pa se apstinencija tolerise; tolerise se isto kao i neodlucnost biraca, ili skoro jednako kao participacija na izborima. Osim kod nekih kategorija stanovnika kod kojih je bilo prisutno osjecanje da eventualni neodlazak na izbore moze biti smetnja za rjesavanje bitnih zivotnih pitanja (otkup stana, rjesavanje zaposlenja, kupovina dionica i slicno).

    Na osnovu dosdasnjih izbora moglo bi se ocekivati da na izborima u septembru 1998. godine sigurno participita oko 75 odsto biraca, a da cak cetvrtina apstitnira. Medjutim, provedena istrazivanja to ne pokazuju. U istrazivanju koje je realizovano sredinom marta u Banjaluci ustanovljeno je da 16,33 odsto anketiranih "ne zna za koga bi glasalo", a 8,02 odsto "ne bi izaslo na izbore".

    Ovdje treba napomenuti da se u dosadasnjim istrazivanjima izborne participacije naglasava da se procenat opredjeljenih za izbore povecava kako se priblizava vrijeme izbora. To, drugim rijecima, znaci da ce i na buducim parlamentarnim izborima (koji su zakazani za septembar tekuce godine) odzov biraca biti zadovoljavajuci. Medjutim, u istrazivanju je uocemo da se izborni apstinenti regrutuju iz odredjenih socijalnih grupacija, sto ukazuje na uticaj drustvenih promjena i demokratizacije drustvenih odnosa i na ovu sferu zivota i ponasanja stanovnika.

    Analiza povezanosti izborne participacije (apstinencije) sa sociostatusnim i licnim obiljezjima daje sasvim drugaciju sliku stanja i odnosa biraca prema izborima.

    Rezultati istrazivanja pokazuju da se procenat apstinenata krece oko 15 odsto, ali da postoje i izrazene razlike, s obzirom na bitna obiljezja ispitanika. Najvise apstinenata se moze ocekivati iz kategorije mladjih stanovnika, dok ih je najmanje kod radno najsposobnijih gradjana. Tako je, na primjer, uoceno da svaki peti birac (21,17 odsto) na uzrastu do 25 godina ne zeli da izadje na izboru, dok je na uzrastu od 26 do 40 godina procenat takvih tek 7,39 odsto.

    Pored toga, uoceno je da se znatno veci procenat apstinenata moze ocekivati medju biracima koji su imali ili jos uvijek imaju status izbjeglice (18,53 odsto) u odnosu na domicilno stanovnistvo, kod koga je evidentirano 9,02 odsto potencijalnih apstinenata.

    Od ostalih bitnih obiljezja treba naglasiti da se izborni apstinenti mogu regrutovati iz kategorije studenata (23,88 odsto) i nezaposlenih gradjana (20,65 odsto), dok su najvjerniji staroj izbornoj tradiciji zaposleni u drustvenom sektoru, kod kojih se moze ocekivati 5,95 odsto i penzioneri kod kojih se pretpostavlja da ce apstinirati samo 7,61 odsto.

    Ovakvi rezultati nedvosmisleno ukazuju politickim akterima na urgentnu potrebu potpunijeg sagledavanja izbornog ponasanja biraca, jer je izvjesno da odredjeni drustveni slojevi izbornu proceduru ne opazaju kao licni prosperitet i kao aktivnost u kojoj treba da se angazuju. Pitanje je samo do koje mjere se takvo stanje moze objasnjavati uzrasnim karakteristikama i kakve posljedice moze imati za politicke stranke i njihove kandidate.

    Dobijeni rezultati istrazivanja posmatrani iz suprotnog ugla, tj. iz ugla spremnosti da se participira u izborima, pokazuju da dosadasnji modeli drustvenog ponasanja i licnog angazovanja jos uvijek snazno uticu na aktivitet jednog dijela gradjana, a posebno na spremnost da se participira u izborima. Ocigledno je da izborni participanti ispoljavaju i na taj nacin svoju socijalnu poziciju i kompetentnost, ucestvujuci tako u donosenju vaznih politickih odluka.

    Ipak, za preciznije i pouzdanije odgovore na ova pitanja, a posebno za prognozu izbornog ponasanja, nuzna su redovna empirijska istrazivanja i potpunije analize.

    Mr Dragoljub Krneta (autor je samostalni istrazivac)