AIM: start



TUE, 29 JAN 2002 12:19:36 GMT

Međunarodna zajednica traži poslušne ljude

Intervju sa predsjednikom Helsinškog komiteta Srđanom Dizdarevićem

Nakon što je reagovao na odluku bosanskohercegovačke vlasti da Americi izruči šest pripadnika takozvane alžirske grupe, predsjednika Helsinškog komiteta za ljudska prava u BiH optužuju da je povezan sa ekstremistima

AIM, Sarajevo, 29.01.2002. Srđan Dizdarević, predsjednik Helsinškog komiteta za ljudska prava, žestoko je reagovao na odluku bosanskohercegovačke vlasti da izruči šest pripadnika tzv. alžirske grupe, osumnjičenu za terorističko djelovanje, Sjedinjenim Američkim Državama, iako ih je Vrhovni sud Federacije BiH, u nedostatku dokaza, oslobodio a Dom za ljudska prava stavio privremenu zabranu na njihovo izručenje. No, dva člana Upravnog odbora Helsinškog komiteta ogradila su se od Dizdarevićevih postupaka i tako pokrenula lavinu insinuacija i dešifrovanja i njihovih i Dizdarevićevih postupaka.

Dizdarević: Očigledno je da iza svega, ipak, dominira insinuacija da je moj angažman, kao i Helsinškog komiteta, bio zbog nacionalne i vjerske pripadnosti lica koja su u pitanju. Pri tome se namjerno zaboravlja da sam ja bio prvi u BiH, koji je već 1997. godine upro prstom u problem sa mudžahedinima u BiH, insistirajući na nekoliko pitanja. Ko je tim ljudima dodijelio i na koji način bosanskohercegovačko državljanstvo - već tada sam imao neka saznanja da su dodijeljena nelegalno. Moje sugestije su bile da se prespita dobijanje državljanstva i da se u regularnom postupku oduzme svima koji su ga nelegalno dobili. Druga stvar je bila linija kritike nečeg što je uvezeno u BiH, a što je strano bh. islamu, i što je mirisalo na nagovještaj nekog djelovanja bliskog terorističkom, u koje bi se mogli usmjeriti i ti mudžahedini. Zbog toga, vjerovatno, na spisku reisa Mustafe Cerića, Stranke demokratske akcije i ekstremnih fundamentalističkih organizacija, figuriram pri vrhu liste onih koje su identifikovali kao neprijatelja.

AIM: Odakle onda tolika neslaganja sa Vašim posljednjim reagovanjem, uključujući pojedine medije i članove Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99?

Dizdarević: Nije moje da pokušavam analizirati ko je čime motivisan i ko se za što u ovim situacijama zalaže. Komitet je vođen međunarodnim konvencijama i samom povredom ljudskih prava, i nismo opterećeni time ko će se "zakačiti" za naše argumente i nastojati da ih zloupotrijebi, inače bi bilo nemoguće raditi. U tom kontekstu, na primjer, svaka kritika Alije Izetbegovića kad je bio na vlasti mogla se interpretirati kao da idemo na ruku Radovanu Karadžiću! Kao što sam ovih dana pojašnjavao i u medijima, u slučaju alžirske grupe, jasno je da je nekoliko stvari urađeno protuzakonito: oduzeta su im bh. državljanstva, iako su, da se razumijemo, do njih došli nelegalnim putem. Ali, i takvo se može oduzeti samo legalno, odnosno morali su imati pravo na žalbu. Potom, kad se radi o njihovom protjerivanju, trebalo je ispoštovati proceduru. Naredno kršenje zakonitosti dolazi 17. januara, kada Vrhovni sud Federacije ukida pritvor za ovu cijelu grupu nakon njihovog tromjesečnog boravka u zatvoru, što znači da se oni trebaju pustiti na slobodu. Istog dana je Dom za ljudske prava, čije su odluke konačne i obavezujuće, donio privremenu odluku kojom se zabranjuje udaljavanje sa teritorije Bosne i Hercegovine ovih lica sve do 11. februara do redovne sesije Doma za ljudska prava. Ovi ljudi nisu pušteni iz zatvora, njih su preuzele neke od snaga lokalne policije i predale ih, prema onome što smo kasnije saznali, američkim vlastima, koje su ih onda deportovale, vjerovatno, prema bazi Guantanamo Bay na Cubi. A Bosna i Hercegovina, kao zemlja u kojoj Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava ima primat nad svim ostalim zakonima, ne može ekstradirati građane prema zemljama u kojima postoji smrtna kazna, osim da se ta zemlja domaćin obaveže da u tom konkretnom slučaju neće dosuditi smrtnu presudu. Također ne smiju biti ekstradirani prema zemljama u kojima postoji tortura i opasnost smrti od torture. Poznato je da Guantanamo Bay ne potpada ni pod jurisdikciju američkog Ustava, tako da zatočenicima apsolutno nisu garantovana prava.

AIM: Krešimir Zubak, ministar za ljudska prava je nedvosmisleno protiv Vas, pa tako u intervju za "Slobodnu Bosnu" dovodi u sumnju Vaš angažman na zaštiti ljudskih prava, postavljajući, kad se radi o alžirskoj grupi pitanje "šta je stvarna pozadina takvog ponašanja?"

Dizdarević: Ja samo znam da se Krešimir Zubak u svemu ovome nije ponašao kao ministar za ljudska prava, već mnogo više kao politikant. Vjerovatno smo mi u čitavoj ovoj stvari više igrali ulogu Ministarstva za ljudska prava nego on. Njemu zaista ostavljam na njegovu dušu sve te insinuacije. Za mene niko razuman ne može reći da sam blizak islamskim fundamentalistima, niti bošnjačkom nacionalizmu.

AIM: Poslije sedam godina postojanja Helsinškog komitata za ljudska prava u BiH (koliko ste i Vi predsjednik,) i bezbroj saopštenja za javnost, prvi put se desilo da se dva člana Upravnog odbora, Slavo Kukić i Branko Todorović, ograde od Vaših izjava, dovodeći širu javnost u sumnju da ste uopšte konsultovali Upravni odbor HK prije istupanja, odnosno kakva je inače procedura prije iznošenja stavova o nekom događaju?

Dizdarević: Nikad nije bila praksa da se oko svakog saopštenja ili konferencije za štampu vrše konsultacije. Statut je definisao ulogu Upravnog odbora, koji između ostalog priprema materijale za Skupštinu, izvještaje, raspravlja o krupnim strateškim pitanjima, ali nije operativno tijelo, ni tijelo na kome se raspravlja - ni u praksi ni u teoriji - dnevno reagovanje. Međutim, ja sam se konsultovao sa nizom mojih saradnika u svim pitanjima gdje je postojalo dilema.

AIM: U čemu je, zapravo, i imali ga, problem Helsinškog komiteta i politike Sjedinjenih Američkih Država?

Dizdarević: Sve do septembra smo imali utisak da, uslovno govoreći, imamo podršku SAD. Međutim, prije jednog izvjesnog vremena u dijelu međunarodne zajednice desila se kvalitativna promjena: počeli su u BiH preferirati ljude bez stava i kičme. HK se u posljednje vrijeme kritički odnosio prema nekim potezima i odlukama međunarodne zajednice, a očigledno je da ona ne voli da joj se ukazuje na propuste. Voli domaće ljude samo ako su poslušni. Tako smo postali crna ovca. Dok smo bili funkcionalni, uslovno rečeno pomagali međunarodnoj zajednici da se riješi nacionalista, bilo je sve u redu, ali kad se došlo na čistac i kad smo postali kritični prema vladajućoj domaćoj Alijansi za promjene i međunarodnoj zajednici, pokušajvaju da nam začepe usta. Što se tiče Amerikanaca, treba sačekati i vidjeti šta iza svega toga stoji, jer njihova reakcija je u apsolutnoj disproporciji u odnosu na ulogu, specifičnu težinu i snagu Helsinškog komiteta. I tu se sigurno nešto drugo krije!

AIM: Izostanak podrške Helsinškom komitetu i Vama lično od strane međunarodne zajednice čudniji je kad se zna da ste gotovo bili omiljeni, odnosno pozivali su Vas u razne organizacije i odbore. Sad se odjedanput stiče utisak da se na Helsinški komitet vrše pritisci?

Dizdarević: U bivšem IMC-u (Independent Media Commision) sada CRA, sam podnio ostavku jer kao borac za ljudska prava nisam mogao prihvatiti neke njihove odluke. Istovremeno, što se tiče Privremene izborne komisije čiji sam bio član, stvar je drugačija - vjerovatno je bio neki konkurs za stalnu izbornu komisiju na koji se nisam javio, jer nisam imao tih pretenzija. Da se razumijemo, nemam sklonost ka lamentiranju i prikazivanju sebe kao žrtve. Bilo je pritisaka i prije ovih događaja. Ove posljednje tumačim kao pokušaj da se ućutkamo. Da se ja ili prepadnem ili dovedem u poziciju da ne reagujem. Jasno sam rekao - da dok budem radio ovaj posao, radiću ga principijelno i bez straha.

AIM: Kakve su vrste ti pritisci, da li su to telefonski pozivi, prijetnje porodici, naručeni tekstovi u pojedinim medijima?

Dizdarević: Prvo je bilo oficijelnih pisama, potpisani od nekih stranih dužnosnika u BiH koja su imala prijeteći ton.Ima ih i sada. No, sada imam saznanja i o tome šta se radi iza scene, da se nekim mojim sadašnjim ili bivšim saradnicima, ljudima koji se nastoje uključiti u hajku na Helsinški komitet, govore razne stvari. Od toga da imam veze sa ekstremnim krilom SDA i islamskim ekstremistima, pa sve do tvrdnje da se radi o nenormalnoj osobi. Nazvao sam to staljinističkim i makartističkim načinom postupanja.

AIM: Kad ste u novembru objavili da međunarodna zajednica krši ljudska prava niste precizirali primjere. Zašto?

Dizdarević: Tu se radilo o institucijama. Izjavio sam da SFOR krši ljudska prava jer privodi građane i ponaša se prema njima na način koja nije u skladu sa međunarodnom konvencijom koja zabranjuje torturu i nehumano ponašanje. SFOR je prvo negirao da hapsi, a onda rekao da hapsi unutar svog mandata. Govorio sam o IPTF-u koji je tu da kontroliše regularnost rada bh. policije, a sam je participirao u nekim radnjama koje nisu zakonite - neki su IPTF-ovci učestvovali u ekstradiciji prve grupe poslane u Egipat. Prozivao sam i pojedince, prije svega ambasadora Žak Pol Klajna, specijalnog predstavnika generalnog sekretara UN-a, za koga znam da je prikrivao neke od tih nezakonitosti i da je učestvovao u dijelu pritisaka na bh. vlasti.

AIM: Ukazivali ste i da je državni antiteroristički tim više puta postupio nekorektno?

Dizdarević: Prvo, antiteroristički koordinacioni tim je samo koordinacioni, ne onaj koji donosi odluke, on nije institucija. Očigledno je da je on u nekim pregovorima prihvatao dio tih ustupaka koje su bile protivzakonite. Ono što je meni bio dramatičan pokazatelj u ovom slučaju jeste da o svim konkretnim radnjama nisu bili informisani članovi državnog Predsjedništva BiH, ni poslanici ni u jednom od dva doma Parlamentarne skupštine BiH, ni Komisija za ljudska prava Zastupničkog doma Parlamenta BiH. Ni jedna od tih institucija nije znala o čemu se radi, a antiteroristički tim je to radio, mada po meni za to nije imao ovlaštenja.

AIM: Pojedini mediji ovih dana prenose da se američka vlada boji stvaranja antiameričke koalicije u BiH - da li je njihov strah realan ako se prisjetimo scena ispred Centralnog zatvora prilikom odvođenja alžirske grupe kad su brojni bradati mladići uz povike "Allahu ekber!" stavljali vratove pod točkove policijskih kola?

Dizdarević: Prvo, ono što postoji kao radikalni islam, kao fanatizovane grupe, nisu novina, oni su se isprobavali u nekoliko navrata u BiH. To su dobro utrenirane grupe i od njih se svašta može očekivati. O antiameričkoj koaliciji u ovom trenutku ne znam ništa, samo znam da će neka američka ponašanja u BiH istopiti iluzije o SAD kao najdemokratskijoj zemlji u kojoj se tako poštuju ljudska prava, kako smo to godinama vjerovali. Objektivno gledano, lično ne vidim da postoje snage ni osnova u BiH za neki militantni antiamerikanizam. Samo bi Amerikanci trebali korigovati neke svoje postupke i imati sluha na kakve sve reakcije njihovi postupci mogu naići.

AIM, Vratimo se povodu ovog razgovora, reakcija bh. vlasti na verbalnu notu o neophodnosti deportacije arapske šestorke bila je munjevita, sve je riješeno u samo nekoliko dana. Zašto se tako ne djeluje kada se radi o otkrivanju onih koji su poklanjali državljanstva i pasoše?

Dizdarević: Od 1997. godine Helsinški komitet je upozoravao na to. Imam neka rješenja o dodjeli državljanstava, kao kad, je na primjer, generalni konzulant u Minhenu nekog primio u državljanstvu 03.09.1995., a onda ministar Unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo Ismet Dahić donio odluku da se ta osoba upiše u matičnu knjigu rođenih u sarajevskoj opštini Centar! Možemo samo zaključivati koliko je ovakvih rješenja. Postoji indicije da je veliki veliki broj državljanstva podijeljen pred potpisivanje Daytonskog sporazuma. Ko je sad tu kriv - da li mi što ukazujemo na tu nezakonistost ili vlasti što ne postupaju zakonito. Najmanje što smo očekivali dolaskom Alijanse za promjene na vlast, jeste da revidira sva ta državljanstva.

AIM: Povodom deportacije alžirske grupe dva suda imaju veliku ulogu: dok su pojedini predstavnici bh. vlasti sumnjali da je odluka Doma za ljudska prava o privremenom neizručivanju šestorske falsifikat, Vi dovodite u sumnju odluku Vrhovnog suda FBiH o njihovom puštanju na slobodu? Čak je i agent FBI-a saslušavao optužene i navodno nije pronašao dovoljno dokaza za njihov kriminal.

Dizdarević: Vrhovni sud je mogao donijeti tu odluku na temelju dvije stvari: prva pretpostavka je da u toku 3 mjeseca pritvora nisu nađeni dokazi o njihovoj krivnji, iako je, prema riječima advokata, i FBI agent ispitivao neke od njih. Ili, druga pretpostavka, Vrhovni sud je bio u dogovoru oko njihovog izručenja, pa se tako i on iskompromitovao odlukom o prestanku pritvora, praktički pripremajući akciju predaje alžirskih pritvorenika američkim vlastima.

AIM: Šta sad kad je učinjen presedan - da i nova vlast, kao i prethodna, ne ispoštuje određenu odluku Doma za ljudska prava - kome se u obratiti za zaštitu?

Dizdarević: Očigledno je da se ruše temelji pravne države na ovaj način, da ne važe odluke najviših sudskih instanci, da svako ima razloga za strah kako će se prema njemu vlasti u budućnosti ponašati. Ja sam snažno navijao za prijem BiH u Savjet Evope jer mi se učinilo da je to jedina stvar za koju se građani BiH mogu "uhvatiti" - međunarodni sud. Onog trenutka kad budemo i formalno primljeni, imaćemo pravo da se svi obraćamo Sudu za ljudska prava u Strasburu, koji je pouzdan oslonac u zaštiti ljudskih prava. No, postoji i optimističkija verzija da će se nakon ovih događanja zakonodavna i izvršna vlast suočiti sa propustima i iskorigovati i reafirmisati vladavinu prava i odluka sudova.

AIM: Kako će sad Vijeće Evrope, u koje bi trebala uskoro biti primljena i BiH, gledati na to što smo prekršili jedno od osnovnih konvencija - o neizručivanju osoba zemljama koje imaju smrtnu kaznu?

Dizdarević: Skupština Vijeća Evrope se očitovala nakon ovih događaja i donijela rezoluciju da prilikom bitke protiv terorizma treba voditi računa o poštovanju ljudskih prava. I dat je nalog državama članicama Savjeta Evrope da ne mogu izručivati u zemlje gdje postoji smrtna kazna ako nisu dobili ingerancije da neće ona biti presuđena.

AIM: Ostajete predsjednik HK do 12. februara - još imate vremena podnijeti tužbu protiv Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova povodom deportacije kao što ste najavili?

Dizdarević: Vidjećemo još, teško dolazimo do papira i detalja vezanih za ovaj događaj. Bitno je da porodice podignu tužbu zajedno sa svojim advokatima protiv onih instanci za koje smatraju da trebaju biti tužene, kaže Dizdarević, koga je jučer, 28. januara, Upravni odbor Helsinškog komiteta za ljudska prava BiH podržao, doduše ne jednoglasno, već većinom glasova. Istovremeno, sazvana je i vanredna skupština za 15. februar.

Dženana ALAĐUZ (AIM, Sarajevo)