AIM: start



WED, 20 MAR 2002 21:56:57 GMT

Porođajne muke javne televizija

Banjaluka, 20. Mart 2002. (AIM)

Radio televizija Republike Srpske (RS) je jedina javna televizija u Evropi koja se nalazi pod supervizijom! Ovom konstatacijom otvorena je javna rasprava o nacrtu Zakona o Radio televiziji (RTV) RS, koju je organizovalo Udruženje novinara RS. Nacrt zakona našao se na javnoj raspravi nakon usvajanja u Narodnoj skupština RS krajem februara mjeseca ove godine.

Zakonski tekst o javnoj televiziji RS nastajao je više od godinu dana I, po svjedočenju dobro upućenih, mogao se vidjeti u šest različitih verzija. Prva je nastala u radnoj grupi koju je formirala Vlada RS na inicijativu Udruženja novinara, a u njoj su glavnu riječ vodili novinari. Miloš Šolaja, član Upravnog odbora Udruženja novinara RS, tvrdi da je ta verzija nastala kombinovanjem rješenja iz Zakona o javnim televizijama Hrvatske I Slovenije, koji su prošli procedure saglasnosti Savjeta Evrope I u kojoj nije trebalo biti ništa sporno. Međutim, ovom verzijom nije bila zadovoljna Kancelarija visokog predstavnika u BiH (OHR), tako da je inicirano osnivanje mješovite grupe od predstavnika vladine grupe, OHR-a I Upravnog odbora RT RS.

U novoj radnoj grupi OHR je izašao sa primjedbama na predloženu strukturu organa upravljanja Televizijom, smatrajući da je predloženi upravni odbor preglomazan I da je Savjet RT RS, kao samostalan organ, nepotreban. Druga ozbiljna primjedba odnosila se na odredbu o osnivaču Televizije (Narodna skupština RS), a obrazlagala se tvrdnjom da osnivač može da ugrozi nezavisnost I da Televizija treba da se konstituiše bez osnivača. Nakon nekoliko sastanaka usaglašena je nova verzija zakona koja je upućena Vladi.

Punu godinu dana trajali su bezuspješni pregovori oko predloženih zakonskih rješenja na relaciji Vlada RS - OHR. Tek kada se u Federaciji BiH pojavio Zakon o Radio televiziji Federacije BiH, u kome se OHR saglasio sa odredbom o osnivaču, Vlada RS je odlučila da OHR-u baci rukavicu u lice I objelodani svoju verziju Zakona.

Za pozadinu cijele priče treba reći da je u RT RS, uz saglasnost tadašnje Vlade RS, OHR uveo privremene aranžmane još 1998. godine sa obrazloženjem da će poseban režim ostati na snazi sve dok Vlada ne donese novi zakon o javnoj televiziji. Ni vlada, a ni OHR, nisu se posebno trudili da se takav zakon donese, što je s vremena na vrijeme proizvodilo slabašna gunđanja u novinarskim zajednicama, na koja se, opet, niko nije osvrtao.

Zbog svih ovih zavrzlama novinari su pozdravili pojavu Nacrta Zakona o RT RS, ali nisu u njegovoj sadržini prepoznali zamke političke prirode. A pokazalo se da Vlada RS ni danas nije spremna da usvoji standarde koji bi garantovali nezavisnost javne televizije I obezbijedili uticaj javnosti na njenu djelatnost.

U javnoj raspravi su se, čak I među novinarima, mogla čuti mišljenja da je ponuđeni Nacrt solidna osnova za donošenje zakona o organizaciji javne televizije. Ni prisutni predstavnici aktuelnih organa Televizije I njenog sindikata nisu razumjeli da ponuđeno rješenje za imenovanje Upravnog odbora ne garantuje nezavisnost ovog organa I predstavlja mehanizam uticaja parlamentarne većine na RT RS.

Prema članu 12. Nacrta, Upravni odbor se sastoji od devet članova, koje imenuje Narodna skupština od više predloženih kandidata. Po dva kandidata za članove Upravnog odbora predlažu dva udruženja novinara u saradnji, Generalno vijeće Saveza sindikata, Univerziteti u Banjaluci I Srpskom Sarajevu, Privredna komora RS, Akademija nauka I umjetnosti, Udruženje pravnika, sportski savezi u saradnji I zainteresovane nevladine organizacije I civilne inicijative. Prema slovu ponuđenog zakona, izabran je predloženi kandidat koji dobije najviše glasova.

Nije potrebno biti pravnik da bi se razumjelo da ovakav model ne obezbjeđuje dva ključna standarda za javne televizije u multietničkim zajednicama. Prvo, ponuđeni mehanizam izbora Upravnog odbora ne obezbjeđuje zastupljenost predstavnika naroda, I drugo, ne obezbjeđuje u upravljačkoj strukturi zastupljenost relevantnih društvenih grupa. Primjera radi, ako neograničen broj NVO I civilnih inicijativa ima pravo da predlaže po dva kandidata, onda je sasvim moguće da Upravni odbor RT RS bude struktuiran od predstavnika boračkih organizacija I izbjegličkih udruženja I da u njemu ne bude predstavnika novinarskih udruženja, akademske zajednice ili sindikata.

Javna rasprava o ponuđenom Nacrtu će se očigledno okončati bez konkretnih kritičkih primjedbi javnosti, što će Vladi biti argument da pred OHR-om brani svoj koncept. To će, naravno, čitav proces ponovo blokirati, jer će OHR imati vrlo relevantne argumente da zaustavi usvajanje predloženog zakonskog teksta kao anahronog I suprotnog evropskim standardima. Na kraju će rezultat cijele priče biti zaključak da RT RS zaista ne može funkcionisati bez supervizije I privremenih aranžmana.

Branko Perić (AIM)