AIM: start



MON, 03 JUN 2002 21:42:05 GMT

Država I mafija: Ćutanje o carinskom kartelu

Banjaluka, 3. Jun 2002. (AIM)

Kada je ovih dana u medijima Republike Srpske (RS) objavljen izvještaj Kancelarije za carinske I fiskalne poslove (CAFAO) o postojanju 'raširene, organizovane I kontinuirane korupcije u Upravi carina RS', niko nije vjerovao da će u odbranu carinske službe zdušno stati najviša vlast ovog entiteta. Prvo je o izvještaju raspravljala Vlada RS, a potom su konferencije za javnost održali direktor Uprave carina Goran Popović I potpredsjednik RS Dragan Čavić. Svi su imali identične stavova o 'organizovanoj I kontinuiranoj korupciji u carinskoj službi': sve mora biti dokazano, a onda će uslijediti smjene odgovornih! Vlada je formirala svoju stručnu komisiju, koja bi za desetak dana trebala ponuditi svoj izvještaj. U međuvremenu, potpuno identičan stav zauzima vladajuća parlamentarna koalicija (SDS I Partija demokratskog progresa), odbacujući prijedlog opozicije da se raspravlja o stanju u carinskoj službi RS.

Izvještaj CAFAO-a obuhvatio je samo carinski transfer tekstilne robe u poslednjih šest mjeseci. Prema procjeni, nezakonitim carinjenjem ove vrste robe RS je u tom periodu oštećena za oko 30 miliona maraka, a carinski službenici su u vlastite džepove inkasirali oko 5 miliona. Tehnologija nezakonitog carinjenja svodila se na priznavanje simboličnih uvoznih faktura tekstilne robe za dobru proviziju. Primjera radi, 22 tone razne tekstilne robe u uvozničkoj fakturi koštalo je 8.900 eura, a njena stvarna vrijednost premašivala je 200 hiljada KM (konvertibilnih maraka). Pojedinačne cijene bile su više nego smiješne: farmerke su koštale 15 feninga, čarape po 0,08, a patike samo 20 feninga! Carinici bi ovu simboličnu vrijednost uvećali duplo I odredili carinsku osnovicu, koja je za 22 tone tekstilne konfekcije iznosila 6.308 KM! Za carinsku uslugu uvoznik je plaćao 14 hiljada KM špediteru, koji je novac dalje distribuirao po utvrđenoj šemi.

U izvještaju CAFAO-a naveden je niz slučajeva ovakvog nezakonitog carinjenja, sa imenima carinskih službenika I njihovim kontaktima sa uvoznicima. Među najčešće pominjanim imenima je sin generala I bivšeg ministra odbrane u Vladi RS Manojla Milovanovića - Nedeljka Milovanovića I šef Carinarnice u Gradišci Nenad Lazić.

Ovakvi podaci izvještaja CAFAO-a, dokumentovani uvozničkim fakturama, nisu bili dovoljan dokaz državnim zvaničnicima RS I razlog za razrješenje direktra Uprave carina Gorana Popovića. U njegovu odbranu stali su njegovi partijski drugovi iz SDS, stranke koja ga je prvobitno kandidovala za ministra trgovine, a kada nije dobio saglasnost od visokog predstavnika za BiH (OHR), prisilila premijera Mladena Ivanića da mu ponudi Upravu carina. Ivanić ni danas nije imao snage da se suprostavi svom koalicionom partneru I zatraži ostavku Popovića, što je pokopalo nade poslednjih optimista da bi Ivanić mogao ući u raščišćavanje carinskog kriminala.

Sa ovim podacima priča o carinskom kriminalu postaje jasna: u RS organizovani kriminal je u rukama vlasti. Segmenti mafijaški struktuirane vlasti međusobno su povezani I funkcionišu po piramidalnom principu, a mozak ovakve strukture nalazi se u partijama koje konstituišu vlast. Obrazac strukturalne povezanosti je jednostavan: organizovana mafija svojim opranim novcem finansira elitu na vlasti, a elita na vlasti mjerama državne politike štiti mafiju.

Nakon neočekivane priče o 'tekstilnoj mafiji' I sume za koju je oštećen budžet RS, s pravom se može postaviti pitanje koliko državu košta naftna mafija, koliko uzmu uvoznici ostalih akciznih roba, koliko se zaradi na čokoladi, keksu I pivskom sladu, koji prati cisterne piva. Jednom riječju, umjesto prikupljanja fiskalnih prihoda, RS samu sebe okrutno potkrada I diskredituje kao zajednicu koja je sposobna da organizuje vlast.

Na kraju, jedna medijska bizarnost baca dodatni snop svjetlosti na simbiozu mafije I države u RS. Banjolučki magazin 'Patriot', blizak vladajućoj SDS (čiji je slogan 'Čitajte naše'), otvaranje carinske afere objašnjava osvetom, sada već bivšeg, visokog predstavnika za BiH Volfganga Petriča, zbog toga što je carinska služba otkrila teničku opremu za mobilnu telefoniji, koju je u BiH, navodno, uvezao njegov brat!? Javnosti je prije ovog 'otkrića' iz istih izvora sugerisano da je aferu proizvela bošnjačka obavještajna služba AID. Nije teško razumjeti da je u pozadini svega namjera da se pažnja javnosti skrene na 'naše neprijatelje'.

Branko Perić (AIM)