AIM: start



WED, 04 SEP 2002 23:38:06 GMT

Utakmica visokog rizika

Iako je predizborna kampanja u Makedoniji u punom jeku, gradjanima su mnogo vazniji brojni incidenti koji je prate a imaju za cilj "utjerivanje straha u kosti" nego slatka obecanja politickih partija na koja su ionako odavno oguglali

AIM, Skoplje, 04.09.2002.

Predizborna kampanja ulazi u svoju zavrsnicu, ali niko se ne bi smio zakleti da ce se cetvrti parlamentarni izbori u pluralistickoj istoriji Makedonije zaista i odrzati onako kako je predvidjeno, 15. septembra.Obilje najmastovitijih incidenata proteklih nedjelja navodi na opasnu pomisao da bi se neko mogao dosjetiti da u posljednji cas biracima uskrati mogucnost da se ocituju o izbornim programima partija-ucesnica; ukupno njih tridesetak. Neko je sarkasticno zakljucio da bi, kada bi se politicki rejting mjerio po broju bacenih bombi na partijske prostorije, bivsi politicki komesar Oslobodilacke nacionalne vojske a sada duhovni otac Demokratske unije za integraciju Ali Ahmeti bio nesporni favorit na predstojecim izborima. Ubistvo dvojice policajaca u Gostivaru od strane nepoznatih pocinilaca (policija pod sumnjom drzi nekolicinu Albanaca) prije desetak dana ili otmica petorice Makedonaca proslog cetvrtka na putu Tetovo-Gostivar… Sve to nisu dogadjaji direktno povezani s izbornom kampanjom, no zacijelo nisu ni dogadjaji koji su blagotvorno uticali na njen tok. Istina, novine na makedonskom sve otvorenije sugerisu da su neki od incidenata bili rezirani u partijskim "kuhinjama".

Dobar dio nezavisnih analiticara smatra da, kada bi ga neko otvoreno pitao, je li za to da se izbori odloze, svaki do sebe drzeci i zdravomisleci clan vladajuceg VMRO-DPMNE bi iskreno rekao da jeste.Doduse, i predstavnici najljuceg rivala, opozicionog Socijaldemokratskog saveza bi pozeljeli isto s tom razlikom da se partijski lider Branko Crvenkovski od 16. Septembra ujutro nadje na komandnom mostu. Entuzijazma upadljivo manjka i etabliranim partijama iz albanskog bloka koje su ocigledno odavno odzivjele svoje zvjezdane casove i u vlasti i u opoziciji. Rijecju, strani izvjestaci predizbornu kampanju najcesce karakterisu jednom jedinom konstatacijom: opsta apatija. I, ako je sve uistinu tako kako se na prvi i svaki pogled cini, logicno postavljaju pitanje: sta bi predstojeci izbori zapravo mogli promijeniti, Gotovo s neskrivenim uzasom prognoziraju: nista. Vise je razloga za to.

Vladajuci VMRO-DPMNE premijera Ljubca Georgievskog, uprkos najkvalitetnijim "deterdzentima za fino pranje" ne moze oprati silne mrlje koje su se uhvatile tokom cetvorogodisnjeg mandata: medjunarodna zajednica a i prost puk sumnjice vlast za korupciju, nekooperativan odnos tokom krize (stavise doprinos njenom generiranju), zastoj u drustvenim, ekonomskim i inim reformama… Pretezak prtljag da bi se povjerovalo da se radi o timu koji bi mogao dobiti izbore. Uz to, premijer Georgievski i njegovi svu svoju predizbornu energiju trose upravo na opanjkavanje medjunarodne zajednice ili bar na postupke koji, po opstoj ocjeni, ne doprinose stvaranju povoljne politicke i bezbjednosne klime kakav je, recimo, prijetnja hapsenjem Ali Ahmetija.

Vecina ispitivanja javnog misljenja prednost na narednim izborima daje opoziciji. Ipak, ne zato sto bi gradjani pomislili da bi Branko Crvenkovski nakon cetvorogodisnjeg recikliranja u opoziciji sada mogao ponuditi svjezinu vec vise stoga sto su Georgievski i albanski mu kompanjoni iz Demokratske partije Albanaca "prekardasili". Socijaldemokratski savez je, uzgred, oko sebe okupio dosta malih partija ponajcesce s etnickim predznakom sto bi i pred svijetom a i inace trebalo zvucati bolje od unisonog VMROvskog orkestra. Problem je u tome sto se na mitinzima "vrte stare ploce" s kojih je obrisana prasina ili se javno ogovara protivnik dok je neceg sustinski novog malo.

Albanski politicki blok na izbore ide rastimaniji nego ikad prije. Na racun koalicione Demokratske partije Albanaca Arbena Xhaferija pljuste optuzbe da je uzurpirala medije na albanskom sto biracima umanjuje sansu da cuju i glas alternative. Sam Xhaferi, kazu, gleda glavi mjesta oprezno ispipavajuci teren prema Socijaldemokratskom savezu te stampa na makedonskom bez uvijanja najavljuje "okretanje ledja" visegodisnjem partneru Georgievskom. Poznavaoci prilika isticu da Xhaferi bez simpatija gleda na nesumnjivu popularnost Ahmetija i njegove Demokratske unije za integraciju, no ipak, protivi se njegovom hapsenju pa cak i politickoj izolaciji na cemu insistira aktuelni politicki prijatelj Georgievski. Sam Ahmeti je jedini novi lik na politickoj sceni i analiticari mu proricu svijetlu buducnost. Na izborima bi njegova Demokratska unija za integraciju, pokazuju sondaze, mogla skupiti podosta albanskih glasova sto bi u praksi trebalo znaciti da bi se mogao nametnuti kao moguci koalicioni partner pobjedniku medju Makedoncima. Evro-komesar Javier Solana bi u cetvrtak, pretpostavljaju dobro obavjesteni politicki krugovi, u svom diplomatskom koferu na Vardar mogao donijeti i prijedlog da u vladi koja ce biti formirana po okoncanju izbora bude primjenjen stari oprobani recept: favoriti iz makedonskog bloka plus predstavnici partija Albanaca koje su kod biraca stekle najvece povjerenje. Poslije dosadasnjih izbora takav model je kako-tako funkcionisao, medjutim sada bi se mogao suociti s problemom. Naime, lider Socijaldemokratskog saveza, po svemu onome sto je do sada sam izjavljivao a u cemu su ga slijedili i drugi partijski funkcioneri, radije bi nag odrzao govor na glavnom gradskom trgu nego sto bi u vladu uzeo bivseg "teroristu" i "bandita" - kako se voli reci. I pored toga, ne treba uopste strahovati da medjunarodni inzenjering nece smisliti nesto.

Ovako stvari stoje s "krupnim ribama". Svi dosadasnji izbori su pokazali da, u stvari, one i imaju glavnu rijec. Sitne partije ili ce se preneraziti kakav nizak skor mogu postici ili ce se sto neopazenije prikljuciti nekom od jakih tabora. Trece im ne ostaje.

Ruku na srce, na predstojecim izborima postoji jos jedan vazan, neki kazu i najvazniji igrac: medjunarodna zajednica. Njeni predstavnici su u mnogo navrata nevoljko priznavali da im jos jedni balkanski izbori visokog rizika s jeseni nisu bili nuzni. Ali, princip je princip, zvanicnici u Bruxellesu su odavno poceli insistirati da nema boljeg lijeka od demokratskog lijeka - pa neka kosta sta kosta. Sada s rezignacijom uvidjaju da bi moglo biti mnogo buke ni oko cega: dometi izbora bi mogli biti neznatni. Nasuprot tome, napor medjunarodne zajednice ce biti zavidan - oko 800 posmatraca OEBS diskretno cuvanih od strane NATO - "lisica" (kojima to, uzgred, i nije posao). Diplomatske glavobolje da se i ne pominju.

Gradjanima je od izbora, cini se, vaznije, kako ih uopste prezivjeti. Nezahvalna je ma kakva prognoza, hoce li bitku dobiti horor-scenaristi koji su u dosadasnjim incidentima dokazali solidnu inventivnost ili, pak, njihovi sve posustaliji protivnici.

ZELJKO BAJIC